NEPROCESUIRANJE UDBAŠKIH ZLOČINA-  TUĐMANOV PUCANJ U REPUBLIKU HRVATSKU

Odlazak Miše Deverića na blagdan Svjetla-Svijećnice ponovno je otvorio pitanje izostanka lustracije(lat. lustrare: osvijetliti) i političkog ubojstva Ernesta Brajdera iz 1980. godine, jednog od najtežih i nikada razjašnjenih slučajeva represije nad političkim disidentima u tadašnjoj Jugoslaviji.

NA SLICI: BEZ LUSTRACIJE NEMA DEMOKRACIJE- TUĐMAN POSTAVLJENI PROMOTOR UDBAŠKE HRVATSKE OKRUŽIO SE DEVERIĆEM, LAUŠIĆEM, MANOLIĆEM ITD.

Da nije bilo njemačkog pravosuđa koje je osudilo na doživotne zatvorske kazne Zdravka Mustača i Josipa Perkovića, u tzv. Tuđmanovoj Hrvatskoj nikada ne bi bio osuđen niti jedan pripadnik zloglasne Udbe a kamoli netko od nalogodavaca bezbrojnih zločina tajne komunističke policije Hrvatske i bivše Jugoslavije.

Upravo suprotno, zahvaljujući visoko rangiranom suradniku i egzekutoru KOS-a i Udbe, kojeg još danas mnogi zaslijepljeni i zavedeni zovu ocem Hrvatske, ti čuvari jugoslavenskog komunističkog režima na tlu Hrvatske, njihovi potomci, djeca i unuci i sada prožimaju cjelokupnu vlast, vodeće političke stranke, državne, gospodarske i medijske strukture Republike Hrvatske.

Brajder, hrvatski disident židovskog podrijetla, likvidiran je pod nerazjašnjenim okolnostima nakon uhićenja zbog potpisivanja peticije za oslobađanje političkih zatvorenika bivše države 1980 godine. Jedan od vodećih udbaških operativaca u progonu, privođenju i uhićivanju Brajdera i drugih potpisnika peticije bio je upravo Mišo Deverić zvani Ćos, koji ne samo da nije nikada lustriran za svoja nedjela već ga je Tuđman po preuzimanju vlasti 1990. godine zadržao uz sebe, uostalom kao i većinu jugoslavenske udbaške ergele iz SR Hrvatske i Jugoslavije.

Njegova smrt izazvala je međunarodnu pozornost: američki Senat i skupina kongresmena tražili su službenu istragu, koja nikada nije provedena.

Dostupni arhivski dokumenti i svjedočanstva upućuju na operativno djelovanje i represiju tadašnje Službe državne sigurnosti prema Brajderu i drugim potpisnicima peticije.

NA SLICI:66 GODINA OD PREMINUĆA KARDINALA BLAŽENIKA STEPINCA DO ERNESTA BRAJDERA, ANTE PARADŽIKA, BLAŽA KRALJEVIĆA I MNOŠTVA DRUGIH, NJIHOVI KRVNICI OSTAJU POD ZAŠTITOM VLASTI  

Unatoč tim okolnostima, smrt je proglašena samoubojstvom bez potpune i neovisne forenzičke istrage. Za razliku od ulica, trgova, spomenika u čast udbaških krvnika, Zagreb i Hrvatska nisu se odužili  žrtvi Ernesta Brajdera doslovce ničim, čak ni spomen pločom na mjestu gdje je pronađen ispred svoje zgrade na travnjaku u Novom Zagrebu.

Republika Hrvatska, kao pravna sljednica bivše države, ima i jučer i danas pravnu i moralnu obvezu provesti učinkovitu, nepristranu i transparentnu istragu, sukladno članku 2. Europske konvencije o ljudskim pravima i međunarodnim obvezama države.

HSP 1861 zahtijeva od Državnog odvjetništva Republike Hrvatske da bez odgode otvori kazneni predmet, ispita dostupne svjedoke i arhivsku dokumentaciju te javno izvijesti o rezultatima istrage.

Istina o smrti Ernesta Brajdera nije samo pitanje prošlosti, nego temeljno pitanje vladavine prava i povjerenja u institucije Republike Hrvatske.