ZABRANA MEGA KONCERTA U ARENI 28. 12. 2025. ZA USTAVNI SUD NIJE GAŽENJE PRAVA NA JAVNO OKUPLJANJE

Ustavni sud Republike Hrvatske pod predsjedanjem komunističkog apartčika na odlasku druga Mate Arlovića odbacio je ustavnu tužbu Hrvatske stranke prava 1861. i Udruge bojovnika Hrvatskih obrambenih snaga u predmetu zabrane javnog događaja u Zagrebu, koncerta M. P. Thompsona 28. prosinca 2025, uz obrazloženje da “ne postoje pretpostavke za odlučivanje o biti stvari”.

NA SLICI: DUGOGODIŠNJI KOMUNISTIČKI KADAR SUDAC MATE ARLOVIĆ ODBIO ZAŠTITITI TEMELJNA USTAVNA PRAVA

Takva bezumna odluka predstavlja ozbiljan presedan i opasan signal za zaštitu temeljnih prava u Republici Hrvatskoj.

Osporeni akt Grada Zagreba proizveo je itekako neposredne i konkretne pravne učinke – zabranu održavanja javnog događaja.

Tzv. hrvatski mediji o tome nisu izvjestili ni retka jer treba pokoreni narod i javnost držati u gluposti i neznanju ali su zato do iznemoglosti napuhali navodni sukob i navodnu blokadu Ustavnog suda povodom mjesec dana kasnije donijetog  identičnog  rješenja Mate Arlovića o odbacivanju Tomaševićeve pravno i moralno nepismene ustavne tužbe protiv odluke Vlade RH o organiziranju dočeka hrvatske rukomente reprezentacije.

Unatoč tome, Ustavni sud odbio je razmotriti meritum, pozivajući se na formalne razloge, čime je građanima i organizatorima uskraćena bilo kakva stvarna pravna zaštita.

Time je potvrđeno da u ovom slučaju:
– sudska zaštita nije bila pravodobna,
– pravni lijekovi nisu bili učinkoviti,
– ustavna tužba svedena je na formalnost bez stvarnog učinka.

Ovakav pristup izravno je suprotan standardima Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i praksi Europskog suda za ljudska prava, osobito u predmetima koji se odnose na slobodu izražavanja i slobodu javnog okupljanja.

Europski sud za ljudska prava u više presuda jasno je utvrdio da:
– zabrana javnog okupljanja bez pravodobne sudske kontrole predstavlja povredu Konvencije,

– naknadna sudska zaštita nema smisla ako je događaj već spriječen,

– država ima obvezu omogućiti ostvarenje temeljnih prava, a ne ih unaprijed ograničavati.

Posebno zabrinjava činjenica da su domaći upravni sudovi i ustavni sud u ovom slučaju propustili djelovati u ključnom trenutku, čime je nastala nepopravljiva šteta – događaj je bio onemogućen, a pravna zaštita izostala.

NA SLICI: USTAVNI SUD RH SRAMI SE SVOJIH ODLUKA I AUTOCENZURIRA IH- RJEŠENJE O ODBAČAJU TUŽBE HSP 1861. I UB HOS-A NIJE OBJAVIO U SKLOPU SUDSKE PRAKSE GDJE OBJAVLJUJE SVA RJEŠENJA I ODLUKE OD 1993. GODINE

Osim toga, Ustavni sud pod predsjedanjem novopečenog predsjednika Staničića koji ama baš ničim ne opravdava svoj izbor i koji bi mogao otići puno prije nego se nada, slično onima od kojih je iz susjedne Mađarske primio nekakvu nagradu, PROTUUSTAVNO JE ZATAJIO, PRIKRIO, SAKRIO TU SVOJU SRAMNU ODLUKU JER JE NIJE OBJAVIO U SKLOPU SUDSKE PRAKSE USTAVNOG SUDA KOJA SE CJELOVITO OBJAVLJUJE OD 1993. GODINE.

Zbog svega navedenog, podnositelji će poduzimati daljnje korake radi zaštite svojih prava zajamčenih Europskom konvencijom.

Ovaj predmet nadilazi pojedinačni spor ili nastup popularnog ali ipak samo pjevača – riječ je o pitanju funkcioniranja pravne države, učinkovitosti sudske zaštite i poštivanja temeljnih sloboda u demokratskom društvu.