POVODOM POVIJESNE POBJEDE AFD NA LOKALNIM IZBORIMA U SR NJEMAČKOJ

KONZERVATIVNA DESNICA U HRVATSKOJ NIJE NESTALA VEĆ JE ZABRANJENA I REPRESIVNO ONEMOGUĆENA U DJELOVANJU OD 1993. GODINE

U vodećim medijima u Hrvatskoj zadnjih nekoliko tjedana zavladala je panika povodom novih masovnih okupljanja na koncertima Thompsona i pritom se objavljuju provokativni i diskreditirajući komentari i nalazi notornog Žarka Puhovskog, Matea Mijića, Tomislava Sunića (koji se probio na javne medije u Hrvatskoj preko Beograda) ili Nikole Grmoje i njima sličnih, kojima se nastoji otkloniti ili neutralizirati stvarna desna opcija na hrvatskoj političkoj sceni, a dokaz tome njima je nestanak naboja koji je sa sobom nosio koncert iz srpnja 2025. na zagrebačkom Hipodromu, pa zaključuju da su se vruće desničarske glave ohladile jer evo 2026. takav fenomen više ne postoji.

NA SLICI: HOĆE LI  EMANCIPACIJA NJEMAČKE PONOVNO BITI GLAVNO ŽARIŠTE RADIKALNE EUROPSKE PREOBRAZBE?

Međutim, svi su oni svjesno u zabludi i grubo obmanjuju hrvatsku i inozemnu javnost za što su dobro namireni raznoraznim sinekurama, radnim mjestima u ministarstvima i neograničenim nastupima u vodećim medijima.

Naime, poimence navedeni, uostalom kao i mediji koji ih objavljuju svode cjelokupnu hrvatsku desnu i konzervativnu opciju na  koncerte Marka Perkovića Thompsona i tvrdnju da ju je HDZ „posisao, eksploatirao i politički unovčio“.

Takvo tumačenje je površno, netočno, priglupo i zlonamjerno zanemaruje stvarnu povijest potiskivanja jedine dosljedne konzervativne alternative u Hrvatskoj – one koja se veže uz Dobroslava Paragu i Hrvatsku stranku prava koju je osnovao i vodio.

                                 Konzervativna opcija nije nastala niti nestala s Thompsonovim koncertom

Pogrešno i promašeno je svesti desnu politiku u Hrvatskoj na Thompsonove koncerte sa stotinama tisuća ljudi koji je važan  kulturni i društveni fenomen, ali to znači namjerno ignorirati dulje od tri desetljeća političkog, medijskog i administrativnog i represivnog potiskivanja konzervativne desnice.

Prava konzervativna i državotvorna linija u suvremenoj Hrvatskoj nije nastala 2025. godine, nego 1990.–1991. kroz Hrvatsku stranku prava Dobroslava Parage i dragovoljačke postrojbe HOS-a koje su u bici za Vukovar dovele do raspada Jugoslavije i međunarodnog priznanja Republike Hrvatske.

Što se zapravo dogodilo s HSP-om i Paragom

Pogrešno je prešućivati nespornu činjenicu da je predsjednik HSP-a/HSP 1861. međunarodno priznati branitelj ljudskih prava i da je Američki Senat donio  4. kolovoza 1989. Rezoluciju S. Res. 169 upravo zbog njegovih zalaganja za višestranačje, ljudska prava i demokratizaciju u tadašnjoj Jugoslaviji i Hrvatskoj kao i da je prvi i jedini od hrvatskih političara toga vremena primljen  kod predsjednika Čehoslovačke Václava Havela, njemačkog predsjednika Richarda von Weizsäckera, austrijskog predsjednika Kurta Waldheima , senatora Edwarda Kennedyja, crnačkog lidera Jesseja Jacksona, albanskih predsjednika Ramiza Alije i Salia Berishe, kosovskog predsjednika Ibrahima Rugove, slovenskog predsjednika Milana Kučana, ministra vanjskih poslova Kanade Joe Clarka i mnogih drugih.

Pogrešno je prešućivati u kontekstu ratnog stanja u Hrvatskoj 1991.-1995. godine  da je Paraga  osnovao i vodio dragovoljačke postrojbe HOS-a. One su odigrale presudnu ulogu u obrani Vukovara. Samo četiri tjedna nakon pada Vukovara, 18. prosinca 1991., Island je prvi međunarodno priznao Republiku Hrvatsku.

Već je tada HSP pod Paraginim vodstvom pred domaćom i međunarodnom javnošću tražio proglašenje ratnog stanja, jasan raskid s Beogradom i lustraciju komunističkog aparata – zahtjeve koje je tadašnja vlast sustavno odbijala zbog politike dogovora s Miloševićem oko podjele BiH i drugih autoritaranih sličnosti dva režima.

Pogrešno je prešućivati povijesnu činjenicu da su konzervativna a ne ekstremno-desna Stranka prava i njezin predsjednik putem suđenja na kaznenom i Vojnom sudu u Zagrebu i admnistrativnim mjerama maknuti iz javnog političkog i parlamentarnog života. Naime, 1993., na simboličan datum 11. rujna, kada je osam godina kasnije srušen Svjetski trgovački centar u New Yorku, proveden je fingirani pučistički kongres u gradiću Kutini, opkoljenom za tu prigodu specijalnim vojnim i policijskim jedinicama i oklopnjacima, putem kojeg je  administrativno oduzeta i stavljena pod kontrolu autoritarnog Tuđmanovog režima, parlamentarna Stranka prava koju je osnovao.

To nije bila „normalizacija“, nego politički i represivni obračun. Od tada do danas  medijski i politički aposlutno marginaliziran: od 2001. osnivač HSP-a i HOS-a nije bio gost niti pozvan na Hrvatsku televiziju, na Novoj TV i RTL-u nije gostovao nikada, a na N1 jednom u srpnju 2020. u trajanju od desetak minuta.

Tvrdnje režima i glasine da  „se povukao“, „emigrirao“ ili da je bio suradnik KOS-a/Udbe notorne su laži koje se ponavljaju desetljećima – prvo u komunističkoj Jugoslaviji, a zatim i u neovisnoj Hrvatskoj i opovrgnute su više puta pravomoćnim sudskim presudama.

Takva cenzura i represija nisu provedeni gotovo niti nad jednim političarem u svim zemljama bivšeg komunističkog poretka, od Ljubljane do Bukurešta, a kamoli nad političarem kao što je Dobroslav Paraga.

„Za dom spremni“ i HOS

Neutemeljeno je svoditi geslo „Za dom spremni“ samo na razdoblje II. svjetskog rata i NDH  kojeg HOS-ove udruge imaju registriranog u svojim statutima i amblemim zahvaljujući Udruzi bojovnika HOS-a od 2001. godine.

Njegovi korijeni sežu daleko prije NDH već u rimsku tradiciju  44. prije Krista, i nije izmišljen ili korišten radi rehabilitacije ustaštva, nego kao dio šireg zahtjeva za detabuizacijom svega što je jugoslavenski komunizam progonio, kriminalizirao i masakrirao. NDH je isticana ne kao zahtjev za rehabilitaciju ustaškog režima iz II. svjetskog rata već kao država koja je ujedinila povijesne zemlje Hrvatsku i Bosnu i Hercegovinu.

HOS je nastao 1991. godine, kada su mnogi današnji kritičari koji napadaju simboliku HOS-a, još išli u osnovnu školu. Stoga je smiješna tvrdnja da ljudi nose HOS-ove ambleme samo zato što ih napada jedna zastupnica – povijesno neutemeljena i promašena izjava saborskog zastupnika Mosta.

MOST nije konzervativna alternativa

Neutemeljen je pokušaj da se Most prikaže kao desna konzervativna opcija. Riječ je o stranci bez jasnog ideološkog profila koja je godinama tvrdila da nikada neće u koaliciju s HDZ-om, a zatim je 2016. upravo to učinila – nakon čega ju je HDZ ubrzo izbacio. To nije konzervativna alternativa, nego politički pragmatizam.

Pravi razlog „nestanka“ desne opcije

Promašen je zaključak ovih komentatora da je desna konzervativna opcija „nestala“ zato što ju je HDZ progutao 2025. godine. Ona je sustavno potiskivana još od 1991. godine – administrativnim oduzimanjem stranke, medijskom cenzurom, političkim progonima, atentatima, ubojstvima, uhićenjima, neosnovanim sudskim progonima, monitranim suđenjima i stvaranjem dojma da je riječ o „ekstremizmu“.

Dok se Marko Perković Thompson kao estradni umjetnik “normalizira”, prema mišljenju analitičara Puhovskog,  stvarni politički program koji je tražio lustraciju, potpuni raskid s komunističkim nasljeđem i dosljednu državotvornu politiku ostaje izvan medijskog i parlamentarnog prostora.

Konzervativna ideja i opcija u Hrvatskoj nije pitanje jednog koncerta. Ona je pitanje političke alternative koja je od 1989. do danas dosljedno branila ljudska prava, hrvatsku državnost i suočavanje s totalitarnom prošlošću – i zbog toga bila marginalizirana i od komunističkog i od postkomunističkog režima i njegovih prozirnih apologeta i trabanata.