Novi list: 05. 01. 2001.

Haag trese Zagreb

Piše: Jelena Lovrić

U hrvatskom je državnom vrhu zavladala prava panika. Licitiranje brojem i imenima mogućih haških optuženika, kao i špekulacije koje se s tim u vezi svakim danom sve nesnosnije roje, znak su prave pomutnje na najvišim mjestima. Debatiranje haških tema sada već ima ton međusobnog prepucavanja. Nije tu više riječ o različitim stavovima spram haške problematike, više djeluje kao pokušaj tko će koga e da bi se spašavala vlastita koža.

Iz cijele te haške gungule moguće je razabrati sljedeće: Međunarodni sud za ratne zločine, kako smo na ovom mjestu već prognozirali, ne narnjerava se baviti zločinačkim kokošarima (ma kako da su im ruke krvave) nego kapitalcima (i kad im se ruke na prvi pogled čine čistima). Milošević osobno vjerojatno nikoga nije ubio. Buldožerka del Ponte uvjerena je da su zločini bili dio ratnog plana. Jer se bez njih ni zacrtani ratni ciljevi nisu mogli ostvariii. Velika Srbija, a ni sijamska joj blizanka na hrvatskoj strani demokratskimn se sredstvima nisu mogle podizati. U tom je smislu Haag zainteresiran i za dio Tuđmanove vrhuške, vojne i političke. Lako je razumjeti da je ta činjenica razlog posvemašnje izbezumljenosti onih koji bi se u tom društvu mogli naći.

Ali panika je zahvatila i aktualne vladare, koji su se prije godinu dana zakleli na svekoliku suradnju s Haškim sudom. Neke zato jer su i sami sudjelovali u vladama koje su funkcionirale kao Tuđmanove. U vrijeme mnogo slavljene vlade demokratskog jedinstva počinjeni su brojni zločini a da ona nikada javno nije reagirala. Na sličan je način nekadašnja opozicija, a sadašnja vlast asistirala i drugim krimenima svojih prethodnika. Još lani sadašnji se premijer javno po medijima ispovijedao kako je pred strancima branio Tuđmana. Aktualnoj se vlasti, svakom pojedincu i generalno, postavlja pitanje što su oni radili u proteklih deset godina.

Neki od dilber-demokrata sada pozivaju da se primijeni Tuđmanov recept: zauzme čvrst gard spram Haškog suda i pozove narod neka na tim pozicijama zbije redove. Konzekvenca je te ideje davanje naknadnog legitimiteta HDZ-ovoj politici. Nije čudo da su takvim prijedlozima oduševljeni i “princ nasljednik” & kompanija. Aktualni vladari kriminalni su teret prošle vlasti već počeli prebacivati na leđa naroda. Zapanjujući je primjer nihova autističkog ponašanja u Saboru izglasana deklaracija o Domovinskom ratu. Tuđman bi bio sretan da je živ. Njegovu ostavštinu, koja bi ga po svoj prilici odvela pred Haški sud, sadašnja je vlast proglasila čistom poput suze.

Na taj je način stavita svoj potpis ispod njegovih djala. Poziv narodu da se postroji na isti način izraz je panike ili totalne beskrupuloznosti. Nezavisno od Tuđmanovih prljavih planova, za najveći dio hrvatskog naroda protekli je rat zaista bio obrambeni. Oni koji zbog haških prosijavanja sada glume zabrinutost za nacionalne interese de facto guraju naciju u preuzimanje kolektivne odgovornosti.