Slobodna Dalmacija: 06. 01. 2001.

"SVI PREDSJEDNIKOVI LJUDI" (2)

Iz JNA sam otišao sredinom 1991.

Piše: Zoran CVRK, Zagreb

U cilju objektivnog informiranja javnosti, a u vezi s tekstom "Svi predsjednikovi ljudi" objavljenim u Slobodnoj Dalmaciji u broju za 31. prosinca 2000. god. i 1. siječnja 2001. god. molim da objavite sljedeći demanti.

Rođen sam u Osijeku 1965. godine u skromnoj hrvatskoj, katoličkoj i radničkoj obitelji, kako s majčine (radnica u IPK Osijek), tako i očeve strane (skladištar u "Farmaciji" Osijek). Godine 1980. po završetku osnovne škole u Osijeku upisujem Vojnu gimnaziju, koju 1984. završavam u Zagrebu, a nakon toga odlazim na Vojnu akademiju u Beograd. Godine 1988. diplomiram u Zadru na smjeru raketne jedinice protuzračne obrane i raspoređen sam u Raketni puk u Kerestincu — Zagreb.

Radio sam u vojarni u Stubičkoj Slatini (blizu Stubičkih Toplica), a živio u Zaboku. Iz tzv. JNA izlazim svojevoljno sredinom sedmog mjeseca 1991. godine i bio sam u timu koji je trebao preuzeti raketna sredstva iz ruku agresora. Međutim, vojarna u Stubičkoj Slatini, na žalost, nikada nije oslobođena, već je kompletnom raketnom puku iz Kerestinca, kao i jedinicama tzv. JNA u vojarnama Borongaj i u tzv. Maršalki u Zagrebu, omogućeno da s cjelokupnim sastavom i sredstvima napuste Hrvatsku. Nakon toga podnosim molbe za prijem u MORH i MUP, te počinjem raditi u Specijalnoj jedinici PU zagrebačke — ALFA.

Sredinom 1993. godine imenovan sam zapovjednikom jedinice, a u prosincu 1996. godine po zapovijedi ministra unutarnjih poslova g. Ivana Penića formiram i zapovijedam specijalnom jedinicom policije u Prijelaznoj policiji za hrvatsko Podunavlje u sklopu misije UNTAES-a. Godine 1998. vraćam se na mjesto zapovjednika Specijalne jedinice ALFA, a u ožujku 2000. godine imenovan sam ravnateljem Stožera osiguranja UNS-a.

Ja sa svojim "teretom" — završenom Vojnom akademijom tzv. JNA i činjenicom da sam bivši oficir živim svaki dan. Međutim, sa člankom novinara Ivice Marijačića u kojem sam opisan ne samo kao izdajnik nego i agresor na svoj narod, te kao ratni profiter koji je to kapitalizirao ni manje ni više nego kod Predsjednika RH, gospodina Stjepana Mesića, ne želim živjeti jer je to čista laž i žalosna novinarska konstrukcija.