Vjesnik: 08. 01. 2001.

Zašto Amerika neće Miloševića u Haagu?

MARKO BARIŠIĆ

Nakon izjave američke državne tajnice Madeleine Albright da se Miloševiću zbog ratnih zločina na Kosovu može suditi i u Beogradu, pod jurisdikcijom Haaškog suda, nemoguće je ne povući paralelu s, kako se u posljednje vrijeme pretpostavlja, nakanama tog istog suda da baš u Haagu procesuiraju hrvatski državni i vojni vrh, Bljesak i Oluju zbog navodne smišljene strategije etničkog čišćenja.

Upada u oči i da Albright uopće ne spominje Miloševićevu odgovornost za agresiju na Hrvatsku i BiH. Tako se tvorac ratova na prostoru bivše Jugoslavije gotovo amnestira od odgovornosti i prepušta pravosuđu vlastite države, dok se Hrvatska kao žrtva agresije, kako je to utvrđeno i rezolucijama UN-a, stavlja na stup srama.

Skoro desetljeće nakon Vukovara, Škabrnje, Dubrovnika... u relevatntnim međunarodnim političkim krugovima događa se obrat: prioritet nije kažnjavanje onih koji su slali tenkove u Hrvatsku i stvorili dosad otkrivenih 130 masovnih grobnica, nego se najprije želi suditi onima koji su se branili i pritom su u nekim slučajevima prekoračili granice nužne obrane.

No, primjena dvostrukih kriterija nije bit stvari. U izjavi Madeleine Albright ima cinizma, protektoratskog odnosa prema Haaškom sudu, ali i američkih nacionalnih interesa. Zašto bi interes SAD-a bio da Milošević dospije u Haag te da mu se sudi i zbog agresije na Hrvatsku, kada bi on mogao progovoriti i o susretu s bivšim državnim tajnikom Bakerom koji mu je dao »blagoslov« da pokrene tenkove prema zapadu? Tko bi Miloševića mogao spriječiti da nešto kaže i o nekim kasnijim susretima s nekim novim državnim tajnicama.

Kome bi na Zapadu odgovaralo da se Karadžić nađe u Haagu ako se zna da su neki britanski zapovjednici IFOR-a u BiH odlično s njim surađivali i, zajedno s Akashijem, dali mu prešutnu suglasnost za osvajanje Srebrenice?

Možda je i to razlog što se postrojbe SFOR-a sklanjaju s kontrolnih punktova, kako pišu zapadni mediji, kada Karadžić prolazi Republikom srpskom u kojoj nesmetano živi? Ono za što Paddy Ashdown optužuje pokojnog predsjednika Tuđmana da je navodno radio tajno, lord Owen je radio javno, u 1994. tražio je od Bošnjaka i Hrvata da priznaju kako su Srbi pobjednici i prihvate »stanje na terenu«.

Zato ne iznenađuje izjava Madeleine Albright koja je najvjerojatnije i stajalište nove američke administracije. Moguće je, doduše, da Amerikanci i ne vode ovu igru, nego su upetljane i neke europske zemlje. No, nije u tome kvaka.

Problem je u naivnosti dijela aktualne vlasti. Čudi da i oni iz vlasti koji ne njeguju »nacionalni mazohizam«, prešutno pristaju na igre u kojima je Hrvatska »žrtveni jarac« dok drugi vode računa o vlastitim nacionalnim interesima. Beograd će sada,, uz blagoslov ne samo SAD-a, i Haag prilagoditi svojim potrebama. I to nakon izbora kojima su učvrstili poluge vlasti, što su dosad isticali kao alibi za ignoriranje Haaškog suda.

Otud pravna i politička lakrdija. Živi Milošević neće u Haag, dok se mrtvom Tuđmanu, preko najbližih političkih i vojnih suradnika, želi suditi baš u Haagu. Tako su i nekrofili, pogotovo oni među Hrvatima, došli na svoje dok se žrtve s hrvatskih stratišta mogu uzdati da će njihove krvnike stići pravda, kad već ne u Haagu, a onda na nebu, u eshatonu.