Novi list: 09. 01. 2001.

Pištoljeros Hrvatska

Piše: Jelena Lovrić

Od istrage neće biti ništa, ona teče upravo onako kako je planirano, da se ništa ne pronađe, čuva me policajac koji mi je svojedobno prijetio - te je turobne riječi s bolničke postelje uputio prije desetak dana izrešetani dubrovački odvjetnik Srđ Jakšić. Njegova je rezignirana sugestija da istraga neće dati nikakva rezultata i atentatori nikada neće biti uhvaćeni, jer to nije ni predviđeno. Unatoč promijenjenoj retorici, aktualna se vlast u rezultatu progona mračnjaka i političkih ubojica ne razlikuje mnogo od bivše. Ubojice Milana Levara još nisu poznate, kao što ni HDZ-ova vlast nikada nije pronašla ubojice sindikalnog lidera Milana Krivokuće i sličnih nepodobnika, koje su njeni eskadroni smrti slali na drugi svijet.

Na slučalu Jakšić lako je analizirati zašto pokrenuta istraga ne daje rezultata. Ponašanje policije u vezi s ovim, profesionalno izvedenim, atentatom upravo je skandalozno, nepojmljivo. Policija je pokazala nezainteresiranost, sporost neprofesionalnost, cijeli je slučaj pokušala bagatelizirati, zapanjujuće i zastrašujuće indolentna. Sve kao nekad. Što je, između ostaloga, posljedica i činjenice da su policijske strukture impregnirane starim kadrovima. Jednostavno, pitanje je može li policajac koji je svojedobno dopustio sebi da Jakšiću prijeti - sada brinuti o njegovoj sigurnosti? Policija, koja je do prije godinu dana imala razigrane veze s kriminalom i političkim bezakonjem, a dubrovačka je po tome poznata, sada bi odjednom trebala figurirati kao zaštitnica zakona i čestitosti. Ne ide!

Druga je onespokojavajuća činjenica medijsko proizvođenje određenog javnog mnijenja. Umjesto pritiska javnosti na državne organe da pohvataju i sankcioniraju nasilnike i ubojice, u slučaju Jakšić mediji su funkcionirali kao glasnogovornici onih koji su opravdavali, čak se i radovali govoru oružja. U novinama se prvo pojavio naslov: "Pucali u odvjetnika koji je branio ratnog zločinca”; zatim je Jakšić nazvan "kontroverznim odvjetnikom" i “braniteljem Srba”, što je zvučalo kao krimen; na koncu je “Večernjak” znakovito prepravio i jednu rečenicu iz saopćenja GOLJP-a. Iz te organizacije za zaštitu ljudskih prava napisali su da je “Jakšić branio ljude bez obzira na njihovu etničku pripadnost”, novine su to pretvorile u tvrdnju da je "branio ljude bez obzira na njihovu četničku pripadnost”. Iz svih tih medijskih svinjarija lako je inducirati sugestiju da je ranjeni odvjetnik zapravo dobio što je i zaslužio.

Aktualna se vlast ne može odreći odgovornosti ni za takvo djelovanje policije ni za javno toleriranje pištoljeros momaka. Na pitanje o domaćem terorizmu, o Levaru i Jakšiću, premijer Račan je na svojoj presici izmucao nekoliko fraza. Nije čak ni zagrmio protiv onih koji pucaju iz mraka. Iz te je činjenice zaključke lako izvući.