Vjesnik: 11. 01. 2001.

Pokajnička haaška karta Biljane Plavšić?

Zašto se Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije sjetio Biljane Plavšić tek sada, pet godina nakon završetka rata i nepunih devet godina otkako se ona u Bijeljini izljubila sa Željkom Ražnatovićem Arkanom, nakon što su njegove snage izvele pokolj Bošnjaka u tom gradu

IVAN ŠABIĆ

Bivša predsjednica Republike Srpske Biljana Plavšić je u Haagu, i to kao optuženica. Time su uklonjene sve dvojbe koje su se u posljednje vrijeme javljale u vezi s ulogom koja joj je u Haagu namijenjena, ali su otvorena neka druga pitanja. Prije svega, hoće li ona biti samo optuženica ili optuženica-pokajnica, čije će svjedočenje poslužiti za kompletiranje sadašnjih i podizanje novih optužnica? Također, kako to da se Međunarodni sud za ratne zločine počinjene na području bivše Jugoslavije sjetio Biljane Plavšić tek sada, pet godina nakon završetka rata i nepunih devet godina otkako se ona u Bijeljini izljubila sa Željkom Ražnatovićem Arkanom, nakon što su njegove snage izvele pokolj Bošnjaka u tom gradu?

Institut optuženika-pokajnika u Haagu je već uobičajen. Dražen Erdemović, Hrvat iz okolice Tuzle, priznao je da je kao pripadnik Vojske Republike Srpske sudjelovao u masovnim ubojstvima Bošnjaka u Srebrenici i pritom ubio sedamdesetak ljudi. Njegovi iskazi poslužili su za rasvjetljavanje događaja koji su se odigrali nakon što su srpske snage u srpnju 1995. zauzele »zaštićenu zonu« Srebrenica, pa je na koncu dobio blagu kaznu - pet godina zatvora.

Nema sumnje da bi svjedočenje Biljane Plavšić, budući da je ona od početka bosanske krize neprekidno bila u najužem srpskom vodstvu, haaško tužiteljstvo »zlatom platilo«, pogotovo što, prema nekim informacijama, proširenje optužnice protiv Slobodana Miloševića, koji je zasad optužen samo za ratne zločine počinjene na Kosovu, zapinje zato što tužiteljstvo nema na raspolaganju svjedočenje i(li) dokumente o njegovoj povezanosti sa zločinima počinjenim u Hrvatskoj i BiH.

Biljana Plavšić je osoba koja tu može štošta rasvijetliti. Zapravo, ona tu ulogu igra već nekoliko godina - otkako se odmetnula od SDS-ova vodstva na Palama, pa do danas. »Milošević je slao direktive, a Karadžić i Krajišnik su se prema njima vodili«, izjavila je u jednom intervjuu 1999. godine.

Budući da je bila u najužem vodstvu SDS-a i da je kao kandidatkinja te stranke bila izabrana na najviše dužnosti u Republici BiH i Republici Srpskoj, nema sumnje da je i ona sama do 1997. godine, kada je došlo do raskola u vrhu SDS-a, primala i provodila u djelo Miloševićeve direktive. Budući da su drugi realizatori tih direktiva - bivši predsjednik SDS-a i RS-a Radovan Karadžić, bivši predsjednik skupština BiH i RS-a te bivši član Predsjedništva BiH Momčilo Krajišnik i generali Ratko Mladić, Stanislav Galić i Momir Talić - odavno optuženi u Haagu, logično je bilo da se na nekoj od haaških optužnica nađe i ime Biljane Plavšić. To se, međutim, nije dogodilo - optužnica protiv nje podignuta je tek u srpnju 2000. godine.

Dužnosnici Haaškoga suda ne daju objašnjenja za takve nelogičnosti. Na pitanja koja im, u vezi s tim paradoksom, s vremena na vrijeme upućuju novinari, u Haagu odgovaraju da tužiteljstvo vodi istrage, a optužnice podiže tek kad zaključi da za to ima dovoljno elemenata.

Ako bi u slučaju Slobodana Miloševića, koji je optužen tek kad je pokrenuo sukobe i etničko čišćenje na Kosovu, takvo objašnjenje i moglo »držati vodu«, jer je tužiteljstvu nedostajao netko poput Biljane Plavšić da svjedoči o mehanizmima kojima je Slobodan Milošević iz svoga ureda u Beogradu upravljao događajima u BiH, u slučaju Biljane Plavšić takvog objašnjenja jednostavno nema.

Postoji, doduše, jedno drugo, ali ono nije po volji dužnosnicima Međunarodnog suda u Haagu. Naime, mnogo je razloga, a jedan od njih je i slučaj Biljane Plavšić, da se zaključi da Haaški sud, iako stalno odlučno odbacuje bilo kakvu povezanost s politikom, neke svoje akcije prilagođuje političkim okolnostima na terenu, odnosno koordinira ih s djelovanjem međunarodnih predstavnika zaduženih za provedbu mirovnih sporazuma.

Nakon što se odmetnula od Pala, Biljana Plavšić je stekla naklonost i potporu predstavnika međunarodne zajednice i dužnosnika zemalja koje sponzoriraju mirovni proces u BiH. Mnogi od njih, uključujući američku državnu tajnicu Madeleine Albright, u ljeto 1997. posjetili su Banju Luku, grad u kome je Biljana Plavišć smjestila svoj ured nakon odlaska s Pala. Nedugo nakon posjeta Madeleine Albright, Biljana Plavšić je, u intervjuu Financial Timesu, izjavila da joj je američka državna tajnica predložila da Radovan Karadžić ode u neku treću zemlju i time izbjegne suđenje za ratne zločine iz čega se može zaključiti da se za tih posjeta razgovaralo o kombinacijama, koje uvelike odudaraju od proklamiranih načela. Zato nije nelogično pretpostaviti da je i podizanje optužnice protiv Biljane Plavšić odgođeno kako bi joj se dalo vremena da (zauzvrat) obavi neke poslove u BiH.

Biljana Plavšić je pridonijela slabljenju SDS-a, ali je s vremenom ispala iz igre. Na općinskim i parlamentarnim izborima, održanim 2000. godine, njezina je stranka doživjela katastrofu, a i u samoj stranci je došlo do podjela, pa se nekadašnja prva suradnica Radovana Karadžića našla na političkoj margini. Time si je, po svemu sudeći, osigurala kartu za Haag.