Slobodna Dalmacija: 13. 01. 2001.

RAZGOVOR: Prof. ZDRAVKO TOMAC, POTPREDSJEDNIK SABORA I RATNE VLADE:

SPORAZUMU BOBAN - KARADŽIĆ, KOJI JE PRIPREMIO MANOLIĆ, SUPROTSTAVILI SMO SE GREGURIĆ, RAMLJAK, DOMLJAN I JA

Kad je došlo do sporazuma Boban-Karadžić, moram priznati da sam, u borbi da taj sporazum poništimo, bio podržan i od Gregurića i od Ramljaka i od Domljana. Oni su se i kasnije na sjednici kod Tuđmana snažno suprotstavili Tuđmanovoj politici, tražeći poništenje sporazuma Boban-Karadžić

Piše: Tihomir DUJMOVIĆ

Nedavna inicijativa za okupljanje bivše ratne Vlade, te činjenica da ovih dana slijedi rasplet situacije na relaciji Hrvatska — Haaški sud, bili su povod razgovora s prof. Zdravkom Tomcem koji je znatno ranije upozoravao i na mogućnost ovakvog scenarija u spomenutim odnosima.

— Nakon što je pokazao znatan interes za većim dijelom Glavnog stožera Hrvatske vojske, čini se da sada Haaški sud pokazuje sličan interes i za civilnu strukturu vlasti u vrijeme stvaranja hrvatske države. U tom smislu nedavno se neslužbeno sastao i ratni kabinet hrvatske Vlade iz 1991. godine. Što ste htjeli postići tim okupljanjem i koje su, po Vama, stvarne ambicije Haaškog suda?

Iz svega onoga što Haaški sud radi i kakve dokumente traži vidi se namjera i orijentacija da se za pojedinačne zločine sudi u matičnim državama, a Sud se želi usmjeriti na vojni i državni vrh ne samo Jugoslavije, nego i Hrvatske i BiH. Haag ne osporava da je Oluja bila legitimna vojna akcija, ali se iz njegovih izjava vidi da su oni skloni tezi da je ta akcija ujedno bila i osmišljena i provedena u cilju etničkog čišćenja.

Oni sada žele pronaći dokaze za odgovornost tadašnjeg vojnog i državnog vrha i u tom smislu ih zanima praktički čitav ondašnji državni aparat, odnosno zanimljivi su im svi oni koji bi po toj procjeni mogli potvrditi tu njihovu tezu. U tom smislu iz Haaga su došli zahtjevi da im se dostave transkripti zatvorenih sjednica državnog vrha od 1991. nadalje.

Ciril Ribičič mi je dao transkript

S obzirom na to da oni u tim zahtjevima traže transkripte točno određenih sastanaka, tog i tog dana, može se zaključiti da oni te transkripte imaju, ali neslužbeno, i sada ih žele dobiti i službeno, kako bi se oni osnažili i u smislu mogućih dokaza. U tom smislu, dakle ne kao osumnjičenika, ali kao potencijalne svjedoke, Haag traži čitav niz dokumenata tog tipa i samim tim vrlo širok krug ljudi koji je na tim sastancima sudjelovao.

— Jesu li to transkripti koje je predsjednik Mesić dao Haagu?

Nemam podataka o tome tko je transkripte slao. Primjerice, meni je svojedobno Ciril Ribičič dao transkript tajnog sastanka 27. prosinca 1991., za koji niti ja kao član Vlade tada nisam znao, sastanka vrha HDZ-a Hrvatske i vrha HDZ-a BiH, na kojem se vodila rasprava o politici prema BiH.

Na tom sastanku je donesena odluka da se ide na formiranje i uspostavu Herceg-Bosne sa svim konotacijama. Na tom sastanku su izgovorene neke riječi koje mogu poslužiti kao sumnja da se paralelno s državnom politikom koju je vodila Vlada i Sabor u odnosu na BiH vodila paralelna stranačka politika koja nije samo išla za podjelom BiH, već je u to ukalkulirala i neke metode koje bi stimulirale etnički čista područja.

— Tko je bio na tom sastanku?

Cijeli tadašnji državni vrh, uključujući i današnjeg predsjednika Mesića. Ja sam jedini bio član vrhovnog državnog vijeća, koji nije bio član HDZ-a i mene, dakako, nisu pozvali.

— Vidi li se iz toga krunskog transkripta da se Mesić držao jednako glasno i hrabro u protivljenju podjeli BiH kao i danas?

Ne, Mesić je uglavnom šutio. Iz transkripta se vidi da je samo dva puta odgovorio kratko na pitanje koje mu je postavio predsjednik Tuđman.

Haaškome sudu pomaže HHO

— Jesu li drugi koji danas govore da su bili protiv te politike šutjeli?

Uglavnom jesu. No, kada sam ja saznao za zaključke tog sastanka i kad je kasnije došlo do sporazuma Boban-Karadžić, moram priznati da sam, u borbi da taj sporazum poništimo, bio podržan i od Gregurića i od Ramljaka i od Domljana. Oni su se i kasnije, na sjednici kod Tuđmana, snažno suprotstavili Tuđmanovoj politici, tražeći poništenje sporazuma Boban-Karadžić.

— Tko je s hrvatske strane pripremao taj sporazum?

Mislim da je operativno to bio Josip Manolić.

— Je li Vam Mesić davao podršku u borbi protiv Tuđmanove politike glede BiH?

Toj ključnoj sjednici kod Tuđmana nije bio nazočan.

— Dobro, ali otkuda je Ciril Ribičič dobio tako povjerljiv transkript, i to iz 1991. godine?

On ga je dobio iz Haaga, jer ga je Haaški sud angažirao kao svjedoka eksperta da s ustavno-pravne strane procijeni ulogu Herceg-Bosne u kontekstu suđenja Dariju Kordiću. Dakle, transkript je stigao za vrijeme vlasti HDZ-a, u Haag.

On je taj transkript stavio u knjigu kojoj su predgovor napisali Mesić i Izetbegović. Mora se priznati da Haaški sud ima izuzetno pedantnu dokumentaciju o svim mogućim događajima u Hrvatskoj...

— Tko je Haagu pripremio tu opsežnu dokumentaciju?

Hrvatski helsinški odbor je svakako tu pomogao i ja nemam ništa protiv tog angažmana, jedino je loše što nitko iz Hrvatske, pa ni HHO i druge slične institucije nisu Haagu predale još opsežniju dokumentaciju o srpskim zločinima. Haag je osim toga snažno opsluživala i jedna organizacija izbjeglih Srba, koja ima specijalnu preporuku gospodina Blewitta u smislu da se radi o posve vjerodostojnoj organizaciji.

Nju vodi izvjesni Savo Štrbac koji je početkom devedesetih opskrbljivao beogradsku Politiku Express i Večernje novosti s navodnim dokazima da su Račan i Gordana Grbić pozivali u "kockicu" hrvatske Srbe kako bi ih potom izručivali na likvidaciju tadašnjoj vlasti.

Iz istih izvora je plasirana vijest da sam ja te Nove godine bio u Požegi, gdje da sam cijelu noć slavio Hrvatsku vojsku koja u okolnim selima pali kuće i ubija Srbe. Dakle, čovjek koji je bio u stanju pisati takve monstruozne laži, osoba je velikog povjerenja zamjenika glavne haaške tužiteljice Blewitta!

Ista ta organizacija hrvatskih Srba više puta je na adrese svih mogućih veleposlanstava slala materijale u kojima je pisalo da u Hrvatskoj postoji na stotine logora za Srbe! Sve vam to stoji na stolu haaškog tužiteljstva. Ali nema na tom stolu niti približne dokumentacije o desetak tisuća ubijenih Hrvata u ovom ratu. Tu je problem.

Goli interesi

— Moram priznati da ste sada na pragu tzv. teorije zavjere.

Ne, uopće se ne radi o zavjeri, radi se o golim političkim interesima. Interesima međunarodne zajednice koja želi okrenuti novi list, a prije toga da bi samu sebe amnestirala što je uglavnom šuteći gledala srpske zločine, međunarodna zajednica očito želi podjednako raspodijeliti krivnju za taj rat.

Jer, samo ako podijeli krivnju, ako smo svi tobože podjednako krivi, samo tako međunarodna zajednica može imati alibi za sebe u stilu: "Kome da pomognemo kad su tamo na Balkanu svi isti."

Jer, ako je istina da se ovdje radilo o agresivnom ratu, a istina je, ako je istina da se sve znalo već i nakon Vukovara, ako je istina da se točno znalo kakav je srpski ratni cilj, a ništa se nije poduzelo, već se uveo embargo na uvoz oružja Hrvatskoj i BiH, onda je netko u toj međunarodnoj zajednici kriv za to toleriranje i podržavanje srpskih zločina.

Ako su snage UN-a razoružale Armiju BiH u Srebrenici, rekli im da oni garantiraju za to područje, a onda tamo bude poklano više od sedam tisuća ljudi, onda netko u toj međunarodnoj zajednici mora biti kriv za taj zločin. Ako je uza sve to toj međunarodnoj zajednici garant mira i daytonskog sporazuma bio Milošević i ako do dana današnjeg nisu protiv njega podignuli optužnicu za zločine u Hrvatskoj i u BiH, onda se očito radi o politici iza koje je netko morao stajati.

Zato se sada ide na mijenjanje povijesti i želi se reći da su svi bili isti pa se ne procesuiraju notorni srpski zločini, već se primjerice problematizira pretjerana upotreba topništva u Oluji! Prema tome, mi pred sobom imamo jasan cilj dijela međunarodne zajednice odnosno njihovog eksponenta - Haaškog suda.

Poruke Hrvatskoj

— Kako gledate na držanje međunarodne zajednice prema BiH i planovima o budućnosti BiH koji su se kristalizirali u ratu?

Kad pogledate doslovno sve planove međunarodne zajednice prema ratu u BiH, vidi se da su svi njihovi planovi faktički išli na podjelu BiH. Oni su načelno bili protiv podjele, ali su uredno priznali Republiku Srpsku koja je nastala na klasičnom etničkom čišćenju. Mislim da je posve nacionalno neodgovorno što neki naši visoki predstavnici i taj dio krivnje prebacuju na leđa Hrvatske.

Najviši predstavnici međunarodne zajednice su Hrvatskoj jasno i glasno poručivali da se mora pomiriti s time da 50 posto BiH ide u srpske ruke, dakle bez obzira na etničko čišćenje, da moramo hrvatskim Srbima dati autonomiju u skladu sa Z4, ističući da su to realnosti.

Danas imate nekih koji tvrde da smo trebali prihvatiti Z4 i da su Bljesak i Oluja sramni, a ne svijetli dijelovi hrvatske povijesti. No Hrvatska je bila u poziciji ili da oslobodi svoja područja ili je ne bi bilo!

— Ljevičari u medijima, ali i neki političari, upravo Vas manijakalno napadaju praktički nezavisno od tema o kojima govorite. Zadnjih dana Vesna Pusić i Zlatko Kramarić upravo se natječu u napadima na Vas. Zbog čega svima njima djelujete tako iritantno?

Ja sam kao političar podložan javnoj kritici i to je legitimno, a birači će procijeniti tko je u pravu. Nikada nisam bio racionalist, ali niti unitarist, meni je uvijek bilo kristalno jasno da narod bez države nema perspektive. S obzirom na to da sada imamo državu, zalažem se da Hrvati u svojoj državi imaju pravo izražavati svoje nacionalne interese i meni je strano i svako spominjanje nacionalnog interesa proglašavati nacionalizmom.

Apsolutno sam sklon da, primjerice, za pojedine zločine s hrvatske strane krivci odgovaraju, ako govorimo o dokazanoj pojedinačnoj krivnji, no Hrvatska je stvorena u Domovinskom ratu i rušenje vrijednosti tog Domovinskog rata u osnovi je rušenje Hrvatske. Ako je Domovinski rat bio farsa, ako je bio nepotreban, ako je utemeljen u zločinima, a takvih ocjena ima, onda je i sam produkt tog Domovinskog rata, dakle hrvatska država, nepotrebna, farsična i utemeljena na zločinu, što je notorna laž.

Pozadina brojnih polemika koje vodim leži upravo u tome. Borba za prošlost u ovom je slučaju borba za budućnost. U tom smislu vrlo je opasno što danas u Hrvatskoj postoje snage koje ne samo da se ne odupiru namjerama da se izjednači krivnja za prošli rat, već aktivno pomažu u toj promjeni povijesne istine.