Novi list: 15. 01. 2001.

Tuđman pokrao Tuđmana

Piše: Jelena Lovrić

HDZ je hitro pozdravio Vladinu odluku da se, kako iz tajništva te stranke formuliraju, uvede tridesetogodišnji moratorij na objavljivanje Tuđmanovih transkripata. Tvrde kako su oni “od početka upozoravali na štetne posljedice neovlaštenog raspolaganja državnom dokumentacijom”. Ali eto, nije ih se slušalo, pa se šteta već dogodila: dio je Tuđmanove ostavštine “neovlašteno stavljen na uvid javnosti”. Zbilja strašno!

HDZ ne kaže ništa o svom neovlaštenom raspolaganju državnom dokumentacijom. A kako piše najnoviji "Feral”, Miroslav Tuđman i HDZ odnijeli su s Pantovčaka brdo najpovjerljivijih dokumenata. Nakon Tuđmanove smrti a prije primopredaje vlasti iz Dvora je izmješteno nekoliko stotina transkripata zapisnika i snimljenih vrpci. Riječ je o razgovorima bivšeg šefa države s najbližim mu suradnicima. Ta građa, po svoj prilici, krije najmračnije tajne HDZ-ova režima. Izabrani su materijali prebačeni u HDZ, kao da se radi o stranačkim stvarima, ili ih je, kao navodno privatno vlasništvo, odnio “princ nasljednik”. Stranačkim i privatnim dokumentima proglašeni su prijepisi najdelikatnijih Tuđmanovih razgovora, ponajprije s notornim Ivićem Pašalićem, zatim redom sa šefovima policije i tajnih šlužbi. Među prijepisima koji su označeni kao obiteljska privatnost dominiraju Tuđmanova “časkanja” s jakim obavještajnim snagama Jarnjakom, Miroslavom Tuđmanom, Markicom Rebićem. Na taj je način sklonjeno 38 Tuđmanovih razgovora s Pašalićem, ili 66 s nekadašnjim ministrom policije i šefom Ureda za nacionalnu sigurnost, Ivanom Jarnjakom. Ispada da je pokojni šef države sa svojim savjetnikom razgovarao samo o privatnim stvarima. Da je čišćenje arhiva na Pantovčaku temeljito obavljeno, moglo se naslutiti već iz svojedobne Pašalićeve samouvjerene izjave da transkripti njegovih razgovora s Tuđmanom ne postoje.

Tako HDZ-ovci još jednom potvrđuju svoju reputaciju šampiona hipokrizije. Na sav glas vrište protiv neovlaštenog objavljivanja Tuđmanovih dokumenata, a samovlasno su pokrali Ured šefa države. Hrvatska je puna primjera uzurpiranja državnih dokumenata: tajni službeni papiri kriju se po privatnim kasama. Još dok je Tuđman bio živ, s Pantovčaka su se u medije puštali povjerljivi dokumenti. Kad je gazda prebačen u bolnicu, očito je nastao grabež. U vezi s “Feralovim” otkrićem policija se još nije smatrala potrebnim oglasiti. Vlada je sigurno upoznata s činjenicom da je Tuđmanova pismohrana temeljito poharana, ali ni ona se ne pokazuje spremnom reagirati. Zasad joj se čini lakše oduzeti arhivu legalno izabranom predsjedniku Republike Stjepanu Mesiću, nego Miroslavu Tuđmanu i ostalim ilegalnim posjednicima državnih tajni i transkripata.