Novi list: 17. 01. 2001.

Dileri haške panike

Piše: Jelena Lovrić

Carla del Ponte nije donijela optužnice, ne zanima je “ratna vlada” ni zločini koji su se u njeno vrijeme događali (to će po svoj prilici prepustiti hrvatskom pravosuđu), također se ne namjerava baviti vojnim operacijama nego konkretnim zločinima, nije sklona ekstenzivnom tumačenju zapovjedne odgovornosti, general Stipetić nije optuženik, nego će sam odlučiti o svome iskazu pred haškim istražiteljima.

Ako je to tako - a s najvišeg mjesfa tvrde da jest - onda se neminovno postavlja pitanje odgovornosti za stvaranje atmosfere izbezumljenosti i izvanrednosti, za proizvođenje sindroma “bit će skoro propast svijeta”. Željezna haška lady osobno je ironizirala činjenicu da je u Hrvatskoj predstavljena kao babaroga. Njena bodlja pogađa hrvatske medije, ali i hrvatske političare. Najodgovorniji Ijudi iz hrvatske vlade i iz vladajuće koalicije već mjesecima pokušavaju posijati apriorno nepovjerenje i strah u pogledu njenih namjera. Neizostavno je u tom pogledu spomenuti Zdravka Tomca - od njegova vukovarskog govora, u kojem je grmio kako Haagu treba reći dosta, do njegove mobilizacije Vlade demokratskog jedinstva - ali na istoj je liniji funkcionirala čitava plejada dilera haške panike.

Zašto je hrvatska politička elita dragocjeno vrijeme, umjesto u spašavanje zemlje s ruba ekonomske katastrofe, ulupala u haško histeriziranje? Teško je vjerovati da je riječ o Ijudima koji nisu informirani. Također je teško vjerovati da ne znaju što čine. Hrvatska se javnost, mnogo slabije informirana i s mnogo manje političkog iskustva u nogama, u pogledu haških tema pokazala obavještenijom i zrelijom od svojih političkih predstavnika. Zaključak da se između Haaga i Zagreba radilo tek o igri gluhih telefona - bio bi krajnje naivan. Hrvatski političari prečesto pokazuju da im kategorija odgovornosti za javnu riječ nije previše bliska. Poznata je njihova sklonost poluinformacijama, dezinformacijama, glasinama, poznato je da svoje impresije znaju pretvarati u državnu politiku, da im spletke nisu strane. A sve to znak je da se spram svojih tunkcija, pa konačno i svoje povijesne odgovornosti ponašaju na neozbiljan i neodgovoran načln. Ali infantilnost im nije jedini problem. Iskustvo uči da dileri uvijek imaju neki interes.

Zato cijelu dramu, koja već mjesecima trese Hrvatsku, i nije moguće zaključiti uzdahom olakšanja i dobrodušnom konstatacijom o mnogo vike ni oko čega. Dapače, mnogo je razloga da se oficijelna politika temeljito pozabavi pitanjem zašto joj se iz vlastitih redova stalno podmeće kukavičje jaje o antihrvatskim haškim zavjerama.