Novi list: 19. 01. 2001.

Grupni portret s Mesićem

Tomislav KLAUŠKI

Stipe Mesić imao je u četvrtak savršenu priliku privezati Vladu konjima za repove i pucnuti bičem. Tjednima je pripremao svoj istup na sjednici Vlade gdje bi secirao godinu dana Račanovog mandata, uputio žestoke riječi kritike i, u krajnjoj liniji, predstavio se javnosti kao jedini čovjek iz vrha vlasti kojemu je istinski stalo do promjena. A onda je pola sata nabadao zrnca mudrosti o kokošima, užadi, resursima, lokacijskim dozvolama, socijali, zdravstvu. “Rezultati nisu spektakularni”, zaprijetio je Mesić, a onda slegnuo ramenima: “No, takva nije bila ni osnovica s koje se startalo”.

S druge strane, od Račana i njegovih ministara ništa osim pretjerane doze samohvale nije se moglo ni očekivati. Premijer je relativizirao neuspjehe svoje Vlade, pohvalio se uspjesima veliki dio kojih je došao skoro sam po sebi, a onda ponosno zacrtao programske smjernice razvoja u iduće četiri godine. I pritom bez pardona zaključio: “Za uspjeh Vladina programa nužni su povjerenje i tolerancija u društvu, partnerski odnosi i aktivno sudjelovanje svih”. Da gorda po(r)uka hrvatskoj javnosti ne bi ostala visjeti u zraku pobrinuo se i Račanov zamjenik Goran Granić. “Najveći problem je usporeno društvo u kojemu se promjene sporo pripremaju i izvode, gdje je otpor promjenama ogroman”.

Kako tipično. Nije kriva inertna, introvertirana, spora i neodlučna vlada. Krivi su novinari i opozicija, desničari i Ijevičari, mladi i stari, muški i ženski. Živi i mrtvi. Krivi su oni koji su glasali za promjene. A ne oni koji ih ne provode.