Večernji list: 20. 01. 2001.

Račanu se isplatilo pozvati Mesića

Deana Knežević

Otkad je Ustav promijenjen, Vladin glavni "poslodavac" više nije šef države, nego parlament, ali premijer je ipak odlučio na sjednicu o godišnjici rada njegove ekipe pozvati predsjednika Mesića. Bilo je to slično, ali i vrlo različito u odnosu na Tuđmanovo vrijeme, već samim tim što je naglašenije bilo ono "hvala što ste me pozvali", nego "hvala, gospodine predsjedniče, što ste došli". Ni Mesić nije zaboravio na ustavne promjene koje su se u međuvremenu dogodile, te nije na kraju sjednice izdao Vladi smjernice za daljnji rad, ali je održao efektan govor, iz kojega je javnost mogla steći dojam da su Mesić i Račanova Vlada, unatoč povremenim razilaženjima, ipak na istoj strani.

Strana je to ne osobito zahvalna, jer što god oni učinili, nasuprot će još dugo biti velik jaz između stvarnosti i očekivanja javnosti. Taj je jaz, doduše, karakterističan za tranzicijske zemlje, ali ovdje je postao izrazit tek nakon odlaska HDZ-a. Nakon devedesete godine neutraliziran je euforijom stvaranja vlastite države, a naglašeniji je postao upravo nakon dolaska nove vlasti. Ta je vlast, doduše, sama sebi otežala posao obećavajući prije izbora nešto što nije moguće i postići u kratkom roku, ali razoračanje bi nastupilo i bez toga: nova vlast morala je zagristi u reforme koje su se godinama odgađale (iako su neke uspješno započete u vrijeme HDZ-a), morala je odbiti od državne kase mnoga poduzeća, a socijalna prava vraćati u okvire podnošljive za privredu.

Zar se tako ponaša Vlada s dominacijom lijevog centra, graknuli su intelektualci slaba uvida u zbivanja modernog svijeta. Kritike slijeva i zdesna pozivaju se na rezigniranost i nezadovoljstvo javnosti, prije svega stanjem u gospodarstvu i visokom razinom nezaposlenosti.

Mesić je jasnim govorom stao u zaštitu Vlade na jedini mogući način. Tumačeći da Vlada sad uklanja tuđe propuste, a da javnost ne bi trebala podleći kritici, pogotovu ne onih koji su doveli do sadašnjeg stanja. Račanu se tako "isplatilo" što je na sjednicu Vlade pozvao Mesića, a i šef države profitirao je dodajući svojem imidžu novi štih širine, pomirljivosti ili čak sklada u odnosu na Banske dvore.

Čak i zahtjevni strani promatrači, koji svaki važniji pomak u Hrvatskoj prate zbog uložena novca, kažu, otprilike, da nova vlast vozi tempom kojim može i smjerom kojim treba ići. No na domaćem terenu vlast će se i dalje suočavati s jazom između stvarnosti i velikih očekivanja. Ostaju joj na raspolaganju samo dvije mogućnosti - razumljivo i iskreno obraćanje javnosti, te stvaranje uvjeta za dinamičnije gospodarstvo. I tada će se možda dogoditi da "slava" pripadne sljedećoj ekipi, jer brzih rezultata neće biti.