Slobodna Dalmacija: 21. 01. 2001.

NAKON DONOŠENJA ZAKONA O MIROVINAMA

MIROVINE ĆE OPET NA USTAVNI SUD?

Zakonom je zahvaćena samo jedna komponenta odluke Ustavnog suda iz 1998. - djelomično uklanjanje razlika u mirovinama iz različitih razdoblja, a ostale su, podsjećaju umirovljenici, još dvije: podizanje mirovina na razinu koja je bila određena zakonom i vraćanje dugova koji su nastali zbog višegodišnjeg neusklađivanja mirovina

Piše: Josip ŠMIDT

Samo se na izgled čini nelogičnim to što je Sindikat umirovljenika Hrvatske podržao usvajanje Zakona o povećanju mirovina, i netom kad je zakon objavljen u Narodnim novinama, Sindikat je odlučio da od Ustavnog suda zatraži ocjenu njegove ustavnosti. Nelogičnost se čini to izrazitijom što je i većina umirovljenika tražila da se zakon što prije donese, kako bi i što prije dobili obećane mirovine.

Ta se nelogičnost gubi pred objašnjenjem predsjednika SUH-a Ivana Nahtigala. On, naime, kaže da treba razlikovati dvije komponente: umirovljenička prava i mogućnost za realizaciju tih prava. Stajališta su sindikata u odnosu na te dvije komponente iznijansirana.

Za razliku od HDZ-ove vlasti, koja nije priznala dugove prema umirovljenicima ni njihovo pravo na zakonom propisano usklađivanje mirovina, sadašnja je vlast to priznala. Dapače, podsjeća Nahtigal, sadašnja je Vlada pokazala i dobru volju, pa je za ostvarivanje umirovljeničkih prava osigurala 2,2 milijarde kuna godišnje, što nije malo.

Ali to nije sve ono što bi trebalo učiniti da se provede odluka Ustavnog suda od 12. svibnja 1998. godine. Zakonom je zahvaćena samo jedna komponenta te odluke — djelomično uklanjanje razlika u mirovinama iz različitih razdoblja.

Zahtjevi sindikata

Ostale su, podsjeća Nahtigal, još dvije bitne komponente: podizanje mirovina na razinu koja je bila određena zakonom i vraćanje dugova koji su nastali zbog višegodišnjeg neusklađivanja mirovina.

Uza sve uvažavanje objektivnih materijalnih okolnosti koje ograničavaju mogućnost za cjelovito ostvarenje odluke Ustavnoga suda, u SUH-u su odlučili zatražiti ocjenu ustavnosti zakona u prvom redu za to što se u prvom članku kaže da je njime definitivno izvršena odluka Ustavnog suda. A upravo to nije točno: samo su djelomično uklonjene razlike u mirovinskim primanjima, ali ostale dvije komponente što ih spominje Ivan Nahtigal nisu ni dirnute.

Prema tome, ne može biti ni govora o cjelovitom ostvarenju (inače dugo očekivane) odluke Ustavnog suda. U sindikatu, dakle, ne traže da se ta odluka u cijelosti odmah ostvari, ali se i ne slažu da se kroz dvije riječi u zakonu njezino daljnje ostvarivanje negira i spriječi.

Ako je sada Vlada učinila ono što su joj trenutačne gospodarske okolnosti pružile, treba ostaviti otvorenu mogućnost da se u poboljšanim ekonomskim prilikama realiziraju i ostale odrednice iz ustavnosudske odluke.

Sporan je, po mišljenju u SUH-u, i članak u Zakonu koji propisuje najvišu moguću svotu mirovine, jer takvog ograničenja nema za mirovine zastupnika, branitelja i za još neke kategorije osiguranika. Osim toga, propisano bi se ograničenje odnosilo samo na starije umirovljenike, dok bi se za osobe koje su otišle u mirovinu od 1. siječnja 1999. godine mirovina limitirala prema dužini ostvarenoga radnog staža.

Već to pokazuje da je stvorena nejednakost u umirovljeničkim redovima. Treba, međutim, podsjetiti da visina svake pojedine mirovine mora ovisiti o uplaćenim doprinosima, a limitiranjem mirovinskog primanja to se pravilo ignorira.

Loše iskustvo

Odredba u 6. članku zakona, koja propisuje da se za povećanje mirovina neće umirovljenicima davati posebna rješenja, također je, prema stajalištu u sindikatu, neustavno. Njome se, naime, umirovljenicima uskraćuje ustavno pravo da na temelju rješenja eventualno pokrenu upravni ili neki drugi sudski spor.

Dapače, smatraju u SUH-u, neizdavanjem rješenja prikriva se nesređeno stanje u dokumentaciji hrvatskog Zavoda za mirovinsko osiguranje, naročito za razdoblje od 1995. do kraja 1998. godine. Tvrdi se, naime, da u tom razdoblju nisu poštivane zakonske odredbe o utvrđivanju koeficijenata za dovođenje plaća na određenu razinu, kao ni zakonske norme o godišnjem prosjeku plaća svih zaposlenih. Ti su podaci trebali služiti kao parametri za utvrđivanje mirovinskih osnovica.

Zbog ne baš lijepog iskustva s Ustavnim sudom — na rješenja je u nekim predmetima trebalo čekati godinama — u Sindikatu su odlučili da se istodobno obrate i pučkom pravobranitelju, pa da ga zamole da i on sa svoje strane zatraži ocjenjivanje spornih normi u Zakonu o povećanju mirovina.

Naime, Ustavni sud može neki prijedlog za ocjenu ustavnosti prihvatiti ili ne prihvatiti, ali ako pučki pravobranitelj podnese zahtjev, ustavni suci moraju ocijeniti ustavnost spornog akta.

Pučki će pravobranitelj, vjerojatno, taj prijedlog sindikata prihvatiti, no pitanje je kakvo će biti konačno stajalište Ustavnog suda prema tome zahtjevu, pa i prema vlastitoj odluci iz 1998. godine. Umirovljenicima ipak i nadalje ostaju nada i povjerenje u Ustavni sud.