Jutarnji list: 31. 01. 2001.

Komentar Nova vlast u Hrvatskoj nije ispunila očekivanja, početni koraci Vlade u području stranih ulaganja bili su uglavnom neuspješni – Branko Vukmir

Račanova vlada zbunjuje i odbija inozemne ulagače

Očekivanja da će se u Hrvatskoj nakon promjene vlasti od 3. siječnja 2000. godine povećati strana ulaganja nisu se ispunila. Stoga bi se moglo očekivati da će se poduzeti mjere koje bi mogle promijeniti to stanje. Na žalost, početni koraci Vlade u području stranih ulaganja bili su uglavnom neuspješni.

Prvi Vladin korak bila je likvidacija Hrvatske agencije za promicanje stranih ulaganja (HAPU), što je nesumnjivo bio zbunjujući signal stranim ulagačima. Za taj je posao danas zadužen jedan odjel Ministarstva gospodarstva, o kojem se, otkad je osnovan, vrlo malo čuje. To se moglo i očekivati jer je praksa u svijetu već pokazala da birokratski aparat jednog ministarstva uglavnom lošije promiče strana ulaganja od vladinih agencija osnovanih u tu svrhu. Promicanje ulaganja specijalnost je kojoj vladina ministarstva nisu dorasla i zato više od sto država u svijetu ima posebne agencije za taj posao.

Drugi važan Vladin korak bilo je donošenje Zakona o poticanju ulaganja. Na žalost, ni taj korak nije bio uspješan. Zakon ima toliko nedostataka i nelogičnosti da nije ni mogao polučiti željene rezultate. Zakon predviđa poticaje samo za "novoosnovana trgovačka društva" (osim u turističkoj djelatnosti) iako je bjelodano da su strana ulaganja mnogo potrebnija postojećim poduzećima nego onima koja još uopće ne postoje. Fond nekretnina, koji je trebao raspolagati nekretninama za strana ulaganja, do danas nije osnovan, a ništa se ne čuje ni o Fondu za poticanje otvaranja novih radnih mjesta i prekvalifikaciju zaposlenika koji je također predviđen Zakonom.

Porezne i carinske olakšice mogu dobiti samo ulaganja koja iznose najmanje 10 milijuna kuna, iako su i znatno manja vrlo važna za razvoj industrijske proizvodnje. Birokratska infrastruktura predviđena zakonom toliko je složena da ne iznenađuje što do danas gotovo ništa nije učinjeno da se ona postavi na mjesto. Zakonom se predviđa da će se neka pitanja regulirati posebnim zakonima, a da će neka pitanja biti u nadležnosti drugih ustanova i ministarstva, no sve to do danas nije postavljeno kako treba. Uglavnom, Zakon o poticanju ulaganja nije učinio ništa da zaista potakne strana ulaganja u Hrvatsku. Neke druge korake ili mjere za poticanje ulaganja Vlada nije ni poduzimala pa se može reći da je bila prilično inertna u tom području.

Prema našem mišljenju, uz uspješno privlačenje stranih ulaganja bilo bi potrebno stvoriti temelje za novi pristup u odnosu prema stranim ulaganjima. Da bi taj novi pristup bio zapažen, treba imati barem "dramatski" početak.

To bi mogla, na primjer biti "izjava" Vlade ili Sabora o pozitivnom stavu prema stranim ulaganjima i o odlučnosti da državni administrativni aparat stavi u funkciju pomaganja stranim ulagačima kad se odluče uložiti u Hrvatsku. Takvim se "izjavama" služe mnoge države kad žele skrenuti pozornost da su ozbiljno zainteresirane za strana ulaganja.

Da bi se "izjava" popratila i djelima, trebalo je proučiti rad i odnos državnog upravnog aparata prema stranim ulagačima i poduzeti mjere da se taj odnos poboljša. Notorno je da se strani ulagači u Hrvatskoj tuže da im na putu stoje mnogobrojne administrativne barijere koje nisu u stanju svladati, ponekad zbog birokratskog odnosa upravnog aparata, a ponekada zbog raširenosti korupcije. Već je bila naručena studija jedne međunarodne organizacije o birokratskim barijerama u Hrvatskoj i bilo bi korisno da se ta studija objavi. I sama je Vlada izradila studiju o administrativnim barijerama te bi te dvije studije mogle poslužiti kao osnova za brzo uklanjanje uočenih zapreka.

Da bi se naglasila važnost stranih ulaganja, sva ministarstva koja pokrivaju područja u kojima su ona momogla bi imati pomoćnika ministra za strana ulaganja, a ne bi bilo pretjerano ni odrediti posebnog pomoćnika predsjednika Vlade za strana ulaganja. Isto tako, u svakoj županiji trebalo je osnovati komisiju ili odbor za strana ulaganja i potaknuti županije da same donesu planove i predlože projekte. Sva bi hrvatska veleposlanstva trebala biti kadrovski i stručno opremljena za promicanje stranih ulaganja.

Ponovno osnivanje posebne i nezavisne agencije za promicanje stranih ulaganja trebalo bi biti visoko na listi prioriteta. Agencija bi trebala stajati pod neposrednim nadzorom Vlade i uživati njezinu aktivnu podršku. Izrada novog zakona o poticanju stranih ulaganja također bi se trebala hitno provesti.

U širem spektru trebalo bi se energično poraditi na povećanju pravne sigurnosti i ubrzanju pravnih postupaka pred sudovima i upravnim tijelima jer će strane ulagače od Hrvatske najsnažnije odbijati pravna nesigurnost.