Prvu obljetnicu stupanja na dužnost hrvatska Vlada dočekala je u punom sastavu. Promjena ministara vjerojatno neće ni biti. Istodobno, u javnosti vlada veliko nezadovoljstvo funkcioniranjem pojedinih resora i države u cjelini. Ivica Račan neće mijenjati svoj tim. Za neke je to znak stabilnosti vlade, za druge znak nastavljanja kompromisnog održavanja ravnoteže u koaliciji. Na samo spominjanje analize učinjenog u vladi, stranački su šefovi ministre iz svoje stranke odreda ocijenili izvrsnim.

Za HSS ministri poljoprivrede i prosvjete su nedodirljivi, za HSLS takav je ministar obrane, kao i ministri gospodarstva i znanosti, SDP ne da dirnuti u potpredsjednike, niti u financije, pravosuđe ili unutarnje poslove, i tako redom. A za sve te ministre bilo je zahtjeva da podnesu račune, pa i da daju ostavke. Neki od tih zahtjeva bili su više, neki manje argumentirani, ali nije bilo šanse za ozbiljnu raspravu o njima.

Stranačko vezivanje za određene resore dobiva apsurdne ciimenzije. Stranke preuzimaju glavnu brigu za pojedina područja, kao da su im dodijeljena. Tako HSS organizira okrugle stolove o reformi školstva, HSLS o nacionalnoj sigurnosti i stranim ulaganjima, SDP o zakonu o radu i o reviziji privatizacije. Stranačka infrastruktura opslužuje resornog ministra i obrnuto - vladine i saborske službe povezuju se sa stranačkim. Posebna su priča lokalni lobiji.

Zavičajno vezivanje političara na Balkanu je odavno nacionalni sport. Nova, navodno moderna i proeuropska hrvatska vlast kojoj je poštovanje pravne države verbalni prioritet, nije daleko odmakla. IDS-ovi političari često u Zagrebu demonstriraju upravo takav stil i grade image Europljana, ali kada je Pula tjedan dana bila pod opsadom zbog incidenata s plinom, traže da se pritvoreni šefovi Plinare puste iz zatvora, jer su im potrebni. Ne misle niti da njihov gradonačelnik mora odgovarati za stanje komunalija, spašavali su Istarsku banku, ultimativno zaprijetivši vladi.

Najutjecajniji HSLS-ovci uključuju se u saniranje bjelovarskih tvrtki, jer u tom gradu imaju jako uporište, SDP-ovci to rade u Rijeci, sada u Zagrebu. Vlada je premrežena stranačkim, grupnim i lokalnim interesima. To samo po sebi nije nikakva negativna pojava. Pitanje je što oni izražavaju i kako se usklađuju. Uskladivanje interesa sama je bit politike, lobiranje legitiman način djelovanja. Po tome kako se donose odluke i usklađuju najraznorodniji interesi, demokracije se razlikuju od klijentelističkog društva, na primjer. Ono lobiranje, oni grupni, interesni pritisci koji rezultiraju boljitkom građana, čine jednu politiku uspješnom.

A u Hrvatskoj, stanje u svim područjima društvenoga života nije poboljšano, uprava nije postala efikasnija, nije se približila građanima. Neurednost i zapuštenost države možda građanima nikad nije bila očitija nego danas. Ona, naravno, nije od danas, ali to građane sve manje zanima. Vladina analiza jednogodišnjeg učinka i ocjena da je vlada stabilna, kao da služi održavanju krhke međustranačke ravnoteže, a osobito glavnih partnera - SDP-a i HSLS-a - više nego dobrobiti građana. Zato svi ministri ostaju na broju, stoji u prilogu Ines Šaškor.