Podsjetimo, Ante Jelavić, član državnog predsjedništva, zatražio je od Ustavnog suda očitovanje o tome jesu li članci 606. i 1212. Privremenih izbornih pravila i propisa suglasni s Ustavom, odnosno Daytonskim mirovnim sporazumom. Jelavić je smatrao da nije ustavan članak po kojem su odluke privremenog izbornog potpovjerenstva konačne i obvezujuće, jer, po njemu, u BiH nema pravosudnog tijela na čije se odluke ne može uložiti priziv. Drugi osporeni članak odnosio se na način predlaganja i izbora zastupnika u Dom naroda Parlamenta Federacije BiH koji je, po Jelavićevim tvrdnjama, omogućio da hrvatske zastupnike u spomenuti dom u pojedinim županijama biraju Bošnjaci.

No, nakon što se Sud, tvrdi se, zbog neviđenih pritisaka, proglasio nenadležnim u ovom sporu, veliko je pitanje kako će se stvari dalje razvijati. U HDZ-u su, logično, ogorčeni. »Sud nije donio nikakvu odluku«, izjavio je visoko pozicionirani dužnosnik ove stranke, dodajući da se sad ne može očekivati od te stranke da ispuni obećanje kako će poštivati odluku suda, »jer ta odluka u biti nije donesena«. O daljnjim koracima HDZ-a odlučit će Središnji odbor stranke, no vrlo je vjerojatno da će HDZ nastaviti svojevrstan bojkot formiranja vlasti te da će biti ubrzane pripreme za održavanje Hrvatskog narodnog sabora.

»Ovo je zbilja smiješno. Ako nitko u ovoj zemlji, pa ni njezin Ustavni sud, nema mogućnost očitovanja o tome jesu li pojedina izborna pravila ustavna ili ne, onda nisu ni trebali organizirati izbore i potrošiti milijune za njihovu organizaciju. Sudeći prema načinu na koji su se ponašali prije izbora i nakon njih, jednostavnije je bilo da su samo dekretom proglasili SDP za pobjednika izbora«, ogorčen je visoki HDZ-ov dužnosnik.

Početkom prošlog tjedna u političkim krugovima u Sarajevu počeo je kolati »povjerljivi« dokument, zapravo neka vrsta strategije međunarodne zajednice spram HDZ-a. U dokumentu, čija autentičnost nije provjerena, navodi se da nakon odluke Ustavnog suda postoje dvije opcije u slučaju da HDZ odbije poštivati sudsku odluku. Opcija A ili tzv. uključujući pristup predviđa nuđenje određenih kompromisa HDZ-u i prijetnje sankcijama ukoliko ih ta stranka ne prihvati. Tako bi se u Federaciji BiH pokušalo uvjeriti stranke Alijanse da sastave vladu stručnjaka i u nju uključe HDZ-ove ministre koji bi dok su u vladi morali zamrznuti stranački status, a na državnoj razini bi se vršio pritisak na Alijansu da prihvati Martina Raguža ili nekog HDZ-ovog »outsidera« za predsjedatelja Vijeća ministara, također uz uvjet da taj kandidat napusti HDZ za vrijeme trajanja mandata.

Opcija B ili »isključujući« pristup predviđa četiri stupnja sankcija, a bit će primijenjene ukoliko HDZ odbije kompromis ili međunarodna zajednica odbije uopće ponuditi ustupke. Prvi korak bile bi financijske sankcije, drugi korak predviđa oduzimanje mandata HDZ-u kako bi i bez zastupnika te stranke u skupštinama bio postignut kvorum potreban za njihovo konstituiranje. Treći stupanj sankcija bila bi smjena Ante Jelavića, a četvrti korak je ukidanje HDZ-a BiH.

Naravno, međunarodna zajednica raspolaže mehanizmima da slomi HDZ, no to bi za dugoročnu poziciju bosansko-hercegovačkih Hrvata bio opasan presedan jer bi se uvelo načelo po kojem njihovi glasovi više ne bi bili presudni za odlučivanje u jednoj složenoj državnoj zajednici kakva je BiH. Gledano iz tog kuta, pozicija HDZ-a, stranke koja je odista u velikoj mjeri odgovorna za katastrofalnu situaciju u kojoj se nalaze Hrvati u BiH zapravo je i najmanje bitna.

Alenko Zornija