- Ne bih želio ocjenjivati izjavu hrvatskog ministra, no, možda će činjenice i brojke govoriti same za sebe. Od 1993. do danas u Hrvatsku je investirano više od četiri milijarde dolara; od toga na Njemačku otpada od 23 do 25 posto. Vjerujem da će ova, 2001. godina, za Hrvatsku biti godina njemačkih investicija. Očekuje se da će doći do zaključivanja prodaje 16-postotnog udjela HT-a Deutsche Telekomu za 500-600 milijuna eura. Tu je i nastavak cestogradnje, osobito izgradnja pravca Zagreb-Macelj, kao i daljnja suradnja na području opskrbe energijom. Ovih je dana utemeljena i tvrtka Croplin u kojoj su, osim Ine, i dva njemačka poduzeća. To su samo neki od brojnih primjera koji daju naslutiti da će tijekom ove godine njemačka poduzeća povećati ulaganja u Hrvatsku. To je važno, jer statistički podaci pokazuju da vrijednost trgovinske razmjene Njemačke i Hrvatske pomalo opada. Italija je kao susjedna zemlja postala najveći trgovinski partner, što je i razumljivo. No, podaci o međunacionalnoj trgovinskoj razmjeni u modernoj integriranoj Europi sve više gube na značenju. Proizvodi koje kupujemo u Hrvatskoj nastali su iz poluproizvoda iz cijelog svijeta.

- Ako ćemo govoriti o cijeloj Hrvatskoj, moramo razlikovati između onoga što poduzima Vlada, zatim gospodarstvo i financijski sektor te onoga što čine ljudi. Pritom mislim na stanje u kojem se Hrvatska nalazi, dakle fazu transformacije koja zahtijeva angažman cijelog društva, a ne pojednica ili Vlade kao takve. Ono što je Vlada dosad napravila, prema mojoj procjeni, ide u pravom smjeru, no neke stvari ne teku glatko. No, znamo da je u međuvremenu saniran bankovni sustav i da se opet može govoriti o likvidnosti, donesen je program za poticanje investicija u kojem se, doduše, nešto može i poboljšati, posebno u interesu manjih poduzeća. Porezna refoma je, ukupno gledajući, dovela do smanjivanja opterećenja. To su sve temeljni parametri za ekonomsku politiku koja je usmjerena na povećanje gospodarskog rasta. Ono što bi još trebalo riješiti je ponajprije nesigurnost kod stranih ulagača koju izaziva birokratsko i još presporo odlučivanje. Investitori jednostavno žele jasne i transparentne postupke kad se odlučuje o njihovim ulaganjima. Druga važna pretpostavka je omogućiti pravnu sigurnost u slučaju da se pojave sporna pitanja i tu je nužna djelotvornost sudstva. Osim toga, Hrvatska je u oštroj konkurenciji s drugim tranzicijskim državama. Smatram da je zadatak cijele države da nastoji poboljšati okvirne uvjete za tržišno natjecanje. Optimizam u politici trebao bi biti izraženiji.

- Ljudi moraju uzeti sudbinu u svoje ruke i ne očekivati previše od Vlade. Njemačka je nakon rata bila posve razorena, obitelji razdvojene, ljudi nisu imali nikakvu perspektivu, a k tome valja uzeti u obzir i pet milijuna izbjeglica koje su došle u zemlju. U tim je okolnostima Ludwig Erhard, tvorac njemačkog modela tvz. socijalne tržišne ekonomije, ne samo politikom nego i svojim likom nevjerojatno mnogo učinio za optimizam Nijemaca. Takav optimizam, budući da su strukturni uvjeti na najboljem putu, valja sada politički stimulirati i u Hrvatskoj.

- Bilo je takvih kritika na račun Deutsche Telekoma. Smatram da bi ih trebalo malo proanalizirati. Investitori u prvom redu posluju radi dobiti i načelno tu nije ništa sporno. Drugo, upravo u ovom slučaju investicija od više stotina milijuna maraka nije upotrijebljena za samo poduzeće, nego za popunjavanje državnog proračuna. To znači da onaj koji partneru predbacuje da nije spreman ulagati u moderniziranje poduzeća mora i sam odgovoriti zašto novac koji je ušao na ovaj način nije upotrijebljen za te svrhe. Mislim da se na to pitanje može i bolje odgovoriti: što su u Hrvatskoj bolji uvjeti za reinvestiranje, to će veći poticaj ulagačima biti da profite plasiraju ovdje.

- To je točno, bilateralnih posjeta nije bilo, no savezni kancelar Gerhard Schröder bio je u Zagrebu tijekom summita EU-a, a i ministar vanjskih poslova Joschka Fischer prilikom inauguracije predsjednika Mesića. Kratki rok od samo jedne godine ne može biti nikakav pokazatelj za procjenu. Ono što je tu važnije, odnos je Hrvatske i Njemačke, koji ima posve osebujnu kvalitetu. Vi znate da više od 30 posto Hrvata ima izravan kontakt s Njemačkom, bilo da su tamo radili ili rade, da su se njihova djeca školovala u Njemačkoj ili tamo još studiraju. To je znatan broj i ne vjerujem da s bilo kojom državom u jugoistočnoj Europi Njemačka ima intezivnije veze. Iznad te razine neposrednih ljudskih kontakata je gospodarska suradnja. Sve jače i intezivnije vezivanje njemačkog kapitala u hrvatsku privredu ne može se usporediti s angažmanom bilo koje druge zemlje. Naime, tokovi trgovine, gdje prednjači Italija, nisu isto što i tokovi investicija. Na području znanosti, svjedočimo suradnji ovdašnjih i njemačkih sveučilišta, kulturnih institucija bez posredovanja službenih vladinih kanala. Ako pogledamo suradnju na razini savezne kao i pokrajinskih vlada, tu je najaktivnija Bavarska, što je i razumljivo s obzirom na činjenicu da tamo živi 40 posto Hrvata koji su u Njemačkoj. Na političkoj razini, mogu reći da se planiraju novi bilateralni susreti koji bi mogli početi posjetom ministra vanjskih poslova Fischera Hrvatskoj. No, o točnom vremenu posjeta, u ovom je trenutku prerano govoriti.

• Nikako.