Vjesnik: 10. 02. 2001.
Građanin osumnjičenik i državni udar
ŽELJKO HODONJ
U ratu se ne dijele bomboni. U Gospiću je bio rat 1991. godine. Generalu Norcu pripisuje se u zasluge obrana grada Gospića. Građaninu Norcu danas se pripisuje »osnovano osumnjičenje« za zapovijed i izvršenje ratnog zločina ubojstva uhićenih civila.
O njegovoj se odgovornosti/krivnji ili nedužnosti sada ne može govoriti. Jednostavno zato moramo biti zagovornici principa poretka koji osigurava punu pravnu zaštitu čak i opakim zločincima. Pa i tako da u slučaju dvojbe ne bivaju kažnjeni.
Zašto se građanin Norac nije sam pojavio pred istražnom sutkinjom iako je to obećao? Što ga je potaklo na promjenu i na odluku o skrivanju? Na to će on sam odgovoriti. Morat će, sebe radi, i svih nas. Jer kad otpadne neposredna osobna odgovornost, mnogima od nas život gubi svaki smisao. O ljudima i događajima moraju govoriti činjenice. Činjenice o obrani
grada i domovine. Mora se rehabilitirati pojam istinitosti. No, i tada i sada mora vrijediti jedan od najvažnijih zaloga ljudskosti, koji je morao vrijediti 1991. i u Gospiću: »Kad smo suočeni sa zapovijedi nekog autoriteta, uvijek samo mi, na svoju vlastitu odgovornost, odlučujemo je li (neka) zapovijed moralna ili nemoralna«.Opako je, iako u političkim suprotstavljanjima nije neuobičajeno, zamjenjivati uloge činjenica.
Dio hrvatske političke javnosti s manje ili više uspjeha nastoji autoritet Domovinskoga rata proglasiti nedodirljivim. I tu ima pravo. Domovinski je rat svetinja, ali postaje krajnje opasno kad u ime svetosti pretegne manipulacija svijetom doživljaja, iskustava i emocija ljudi. Kad se sugerira mit o zloći svijeta i društva na vlasti.
U nas se teško uvažava jednostavni naputak da živjeti znači rješavati probleme. Kao što se neobazrivo zanemaruje napetost između znanja i neznanja.
Premijer Račan sa suradnicima mogao je pred sabornicima i dan- dva prije kazati ono što je rekao u petak. Drugo je, pak, pitanje je li tada imao saznanja koja sugeriraju da se u Hrvatskoj okupljaju snage koje pokazuju pripravnost za državni udar!? Odgovor na to može biti samo jedan - konsenzus i podrška svih zastupnika Vladi u onemogućavanju urotnika.
Ali u tom slučaju više nema zbora o tome je li koji prijedlog zaključaka ili koja formulacija preoštra. Zbivanja i rasprave u Hrvatskom saboru od sada više ne smiju imati ponekad olako ironičnu oznaku - grupni verbalizacijski ritual. Jer i u tom slučaju slijedi osobna odgovornost. Sintagma »rušenje ustavnog poretka« ima preozbiljno značenje. U svemu tome, slučaj građanina Norca ima samo usputni značaj.