Republika: 19. 02. 2001.
Paranoja oko Norca i Haaga mogla bi na kraju priče zaista završiti u Haagu
Piše: Bruno Lopandić
Od samoga početka tzv. slučaja Norac, pokrenula se spekulacija kako je osnovni plan zapravo poslati Norca u Haag. Poruke prosvjeda u Splitu i komentari podrške išli su u tom pravcu na djelu je "prljava izdajnička igra komunističke vlasti".
Poigravanje tezom o Haagu stvorila se dodatna tenzija, pa se priča na kraju svela na navodno traženje Mirka Norca da će se predati jedino ako dobije garancije da neće biti isporučen Haagu. Haaškim transferima nespretno se poigrao i sam predsjednik Mesić, dopuštajući mogućnost Haaških aranžmana. Kao svojevrsni lijek došle su reakcije iz Haaškog tužiteljstva. Glasnogovornica Hartmann ustanovila je kako se Mirko Norac ne nalazi na javnoj optužnici, da ih taj slučaj ne zanima, te da je hrvatsko pravosuđe preuzelo "slučaj Gospić" još 1991. godine. Haag, rečeno je, nema nikakve namjere svojim upletanjem dodatno otežavati osjetljivu političku situaciju hrvatskoj Vladi.
Paranoja oko Norca i Haaga mogla bi se nažalost ipak, na kraju, završiti u Haagu. "Osjetljivost političke situacije" o kojoj govori glasnogovornica Carle del Ponte, dokazuje međunarodnoj zajednici, a posebice UN-u, kako je bilo sasvim opravdano osnovati takav sud. Politička klima u zemljama bivše Jugoslavije zaista ne pogoduje funkcioniranju neovisnog sudstva. Osnovna ideja, koja je stajala iza osnivanja Haaškoga suda, bila je da nacionalna sudstva nisu sposobna, upravo zbog nepovoljne političke klime, obaviti posao kako treba. U lokalnim sredinama teško funkcionira prikupljanje dokaza, a svjedoci se ne usuđuju svjedočiti.
Hrvatska Vlada se stoga suočava s izuzetno ozbiljnim problemom - što učiniti da pravna država u Hrvatskoj zaista profunkcionira. I dalje nitko ne zna gdje se nalazi Mirko Norac. Što je najvažnije, ne zna ni policija. Nastavi li se ta trakavica, Vladi se može dogoditi da bude prepoznata kao neefikasna i na koncu konca neodlučna. Ukoliko u skoro vrijeme "slučaj Norac" i bude riješen, hrvatskim vlastima će se vrlo brzo dogoditi novi slučaj Norac, s još jednom krizom, pa će šestorka potrošiti mandat na skakanje iz jedne u drugu političku krizu.
Kao što je i dosada bio slučaj, politička i politikantska pitanja uzimala su u posljednje vrijeme gotovo svu energiju vlasti. Zemlja je u očiglednoj ekonomskoj krizi, raste broj nezaposlenosti, a već je odavno prošlo vrijeme u kojem se moglo govoriti kako su problemi naslijeđeni, koliko god to bila istina. Račanova agonija nastavit će se i dalje ukoliko za početak napokon ne preuzme sve poluge vlasti.
Te važne poluge vlasti, posebice kada je riječ o policiji i tajnim službama, ona ne kontrolira, pa se kao rezultat stvara opći kaos raznoraznih informacija koji se najbolje može vidjeti u medijima.
Vladajućoj šestorci posljednji je trenutak da se odluči želi li nešto učiniti jer za eventualni izborni neuspjeh neće moći kriviti prosvjednike i njihove organizatore u Splitu. Račanova Vlada ima u stvari jako malo vremena. Radikalni rezovi, ako već nisu ranije učinjeni, ne potežu se pred lokalne izbore. Nakon njih Vlada ima oko godinu i pol za pozitivne poteze jer će vrlo brzo usl
ijediti pripreme za nove izbore. U međuvremenu moraju se završiti pregovori s Europskom unijom i što je najvažnije bruxelleski propisi početi primjenjivati. Hrvatska će se vlast stoga morati pod hitno pobrinuti da se počne ponašati puno odgovornije, prije svega prema biračima koji su je izabrali, očekujući bolju europsku perspektivu. Ukoliko pravna država ne bude funkcionirala, a hrvatsko sudstvo zbog političke klime bilo u nemogućnosti procesuirati, Račan će morati zatražiti tu pravnu pomoć baš od Haaga.