Jutarnji list: 22. 02. 2001.

Hrvatska iluzija o samozapošljavanju

Ratko Bošković

Kad je prije nekoliko tjedana potpisani novinar u TV emisiji "Latinica", posvećenoj starijoj generaciji nezaposlenih, samo spomenuo da bi ljudi bez radnog mjesta, i sami trebali osnivati poduzeća i zapošljavati se, prisutni pripadnici "izgubljene generacije" i publika reagirali su burno. Već i sama ideja da bi nezaposleni i sami morali početi nešto raditi, da bi posao za sebe i svoju obitelj trebati pokrenuti vlastitom uštedom i imovinom, dočekana je kao bogohuljenje. Malo što je promijenio i prilog o grupi mladića koji su se upoznali u Domovinskom ratu, a poslije rata su, ne čekajući da im netko drugi osigura radno mjesto, pokrenuli proizvodnju kuhinjskog namještaja i, unatoč golemim problemima s kojima su se suočili, nakon nekoliko godina muke i trpljenja stvorili lijepo, malo profitabilno poduzeće EL Panel.

Samo dva tjedna nakon spomenute "Latinice", i vlada premijera Račana objavila je da težište u rješavanju golemoga hrvatskog problema nezaposlenosti mora biti na samozapošljavanju. "Radno mjesto ne dolazi na pladnju", poručila je Vlada s naslovnih stranica dnevnih listova, posla u Hrvatskoj ima u turizmu, poljoprivredi, proizvodnji takozvane zdrave hrane i u ustužnim djelatnostima. Samo bi turistička sezona koja upravo počinje mogla zaposliti novih 30.000 ljudi.

Račanova vlada poduzela je istodobno gargantuovski i kopernikanski pothvat da obrne shvaćanja hrvatskog radno sposobnog stanovništva (od kojega radi samo 30 posto, za razliku od najmanje 50 posto u zapadnim zemljama) te da mu objasni da su i najveće multinacionalne korporacije - Ford, Hewlett Packard, Microsoft, Time-Warner - pokrenute u garaži ili na stolu u dnevnom boravku. I poduzeće koja izdaje Jutarnji list - Europapress Holding, danas najveća, novinsko-nakladnička tvrtka u zemllji - začeto je prge 11 godina u iznajmljenom prizemnom sobičku na zagrebačkom Trnju. Šezdeset godina komunističke indoktrinacije, međutim, učinilo je svoje. U zemlji u kojoj je privatno vlasništvo ukinuto, a privatno poduzetništvo sustavno zatirano i proganjano, nije ni moguće očekivati eksploziju samozapošljavanja preko noći. Spontani razvoj kapitalizma u Hrvatskoj od propasti komunizma do danas ipak je mnogo slabiji od onoga koji se može i mora očekivati.

Prema podacima koje je ovih dana objavio Financial Times, u SAD-u, jedinoj velikoj zemlji na svijetu koja danas praktično nema nezaposlenosti (u Europi se s njom može uspoređivati samo Nizozemska), u 1999. godini na sto radno sposobnih stanovnika osnovano je i pokrenuto osam novih poduzeća. Taj podatak izvorno je objavilo britansko ministarstvo trgovine i industrije uznemireno činjenicom da su iste godine u Engleskoj na sto stanovnika registrirana samo nešto više od tri nova poduzeća.

Broj novoosnovanih tvrtki sigurno nije jedini, ali je svakako dobar pokazatelj dinamičnosti, inovativnosti i poduzetnosti neke ekonomije. A kako stoje stvari u Hrvatskoj? U našoj zemlji, prema procjeni Državnog zavoda za statistiku, živi 2,9 milijuna ljudi u dobi od 18 do 65 godina, a na kraju 2000. bilo je aktivno 50.937 trgovačkih društava. U Hrvatskoj, dakle, na sto odraslih stanovnika ukupno postoji 1,75 tvrtki, a da bi se Hrvatska izvukla iz nezaposlenosti, četiri do pet puta toliko moralo bi ih biti osnovano - svake godine!

No, hrvatski građani prije će desetke tisuća novih poduzeća registrirati u Americi, nego u Hrvatskoj. Poduzeće je u SAD-u moguće osnovati i registrirati iz Zagreba faksom ili Internetom za deset minuta, a rutinsku promjenu direktora ili adrese tvrtke u već postojećoj registraciji na zagrebačkom Trgovačkom sudu nije moguće iskamčiti godinama.

Najzanimljivije je pritom da Račanova vlada računa da u Hrvatskoj danas postoje velike količine kapitala za osnivanje i financiranje razvoja malih i srednjih poduzeća, jer je država za te svrhe odobrava goleme iznose kredita, a u bankama stoji oko 14 milijardi maraka štednje građana.

No, Vlada zaboravlja, ili jednostavno ne zna, da krediti, imovina i novac sami po sebi nisu kapital. Kako nas je sve ovih dana u svojem svjetskom bestseleru "Misterij kapitala" poučio briljantni peruanski ekonomist Hernando De Soto, privatno vlasništvo u poduzetnički kapital pretvaraju tek anglo-američka, kapitalistička "pravila igre". Vlada šestorice potpuno je u pravu kad od nezaposlenih traži da se sami zapošljavaju, ali s postojećim trgovačkim zakonima, zamršenim i birokratiziranim poslovnim procedurama, jalovim sudskim postupcima, podržavljenom infrastrukturom i korumpiranim javnim službama - to je tek iluzija.