Novi list: 27. 02. 2001.

NASTAVLJENO SUĐENJE ZBOG 660 KILOGRAMA KOKAINA

Andabak krijumčario kokain preko tuđe firme?

Svjedok Jure Vujica je objasnio da nije imao veze s naručivanjem kontejnera. Suđenje će se nastaviti kad stigne dokumentacija vezana uz sporni kontejner

RlJEKA - Tko je organizirao prijevoz 665 kilograma kokaina u jesen 1999. godine iz Ekvadora za Rijeku? Prema optužnici riječkoga Županijskoga državnog odvjetništva učinio je to general HVO-a Ivan Andabak (48) iz Dalja, a pošiljku milijunske DEM vrijednosti u Gambiji je u proljeće 2.000 godine preuzeo državljanin Velike Britanije Paul Dexter Farrow (40).

Međutim, do Gambije je stiglo samo 4,5 kilograma kokaina jer je riječka policija na Badnjak 1999. godine ispraznila kontejner koji je nastavio svoje putešestvije europskim i afričkim lukama s ciljem da mu se izgubi svaki trag. Međutim, nakon što je droga otkrivena, suradnjom Interpola, DEA te policija više zemalja, kontejner s deklarirnom tunjevinom pažljivo je praćen uz pomoć najmodernije sofisticirane aparature. Kad je 24. ožujka 2000. godine Farrow s 9 Gambijaca došao po teret s originalnom teretnicom svijet je doznao o najvećoj europskoj zapljeni droge u Rijeci za tu godinu.

Svjedok s lisicama

Iskazima dvojice svjedoka nastavljeno je suđenje Andabaku, a drugooptuženi Farrow navodno je 17. siječnja ove godine protjeran iz Gambije za Veliku Britaniju. Prvi je svjedočio Ante Gašpar iz Zagreba, sin suca Višeg trgovačkog suda RH koji je protekli tjedan spominjan u medijima kao osumnjičenik za gospodarski kriminal. Drugi svjedok pojavio se s lisicama na rukama, a dopraćen je iz pritvora u Remetincu gdje se protiv njega vodi postupak zbog sumnje na počinjenje kaznenog djela iz oblasti gospodarskog kriminala. Riječ je o Juri Vujici svojedobnom zapovjedniku Policijske postaje u Vrgorcu. Oba svjedoka važna su zbog svojih saznanja o načinu narudžbe kontejnera iz Ekvadora u kojem se uz tunu nalazilo i 665 kilograma visokokvalitetnog kokaina.

- Ja sam 1998. godine osnovao firmu KUS d.o.o. a generala Andabaka sam upoznao 1999. godine u kasno proljeće u Zagrebu preko Blaža Petrovića (“to je famozni Blaž Petrović koji se dopisuje sa sucem Ortynskim” rekao je u istrazi svjedok, a jučer se nije mogao prisjetiti da je baš tako rekao op. a.). Nakon mjesec dana susreo sam generala u kafiću “Downtown” i tada se on raspitivao o otvaranju firme.

Posavjetovao sam se s ocem i otišli smo kod mog znanca bilježnika Vlade Marčinka. Uz Andabaka su bila i dvojica Španjolaca, a kako je za otvaranje nove tvrtke trebalo vremena, Andabaku i Španjolcu Galligu sam prodao svoju za 20.000 kuna. Prihvatio sam se i rada u toj firmi za mjesečnu plaću od 1.500 DEM, a osim mene u novopreimenovanoj firmi radilo je još troje ljudi...

Posumnjao u legalnost

Jednog dana Andabak me pitao, znam li nekog tko bi mogao uvesti tunjevinu. Raspitao sam se i generalu sam dao broj Vujice kojeg znam po rodbinskoj vezi, a svojedobno je stanovao kod nas. Vujica je imao firmu, ne znam kako se zvala. Uskoro sam napustio firmu “Iberica” u kojoj je Andabak bio direktor, a Gallego vlasnik jer nisam bio zadovoljan odnosom Španjolca prema meni i službenicima.

Iz optužnice je razvidno da je sporni kontejner naručila tvrtka “Koren prom” vlasništvo Jure Vujice koji je jučer apsolutno negirao da ima bilo kakvu vezu s naručenim kontejnerom. - Mene je Gašpar pitao za broj faksa moje firme “Koren prom” sa sjedištem na autobusnom kolodvoru u Zagrebu. Rekao mi je da očekuje neku poruku. iz Španjolske, a kad faks poruka dođe da ga o tome obavijestim. Nikakva obavijest nije stizala, 2 do 3 mjeseca iza toga, našao sam se s generalom Andabakon u “Dijana” baru hotela Interkontinental u Zagrebu. Prije toga mi je Gašpar rekao da me traži Andabak.

Dokumentacija o kontejneru

Uz Andabaka je bila njegova cura i neki muškarac. Dali su mi dokumente, a prije toga su me pitali kako posluje moja firma “Koren prom”. Rekao sam da je u blokadi pa su predložili da je odblokiraju za 40.000 DEM. Spomenuli su i uvoz tune iz Ekvadora na čemu bi se moglo puno zaraditi. Odmah sam, iste večeri posumnjao u legalnost tog posla. Vidio sam na dokumentima da se radi o mojoj firmi na čije ime je naručen kontejer u Ekvadoru za belgijsku luku Antwerpen.

To su napravili bez mene, a kad više nisu mogli sami, željeli su uključiti i mene u posao. Sutradan smo se našli na istom mjestu i rekao sam da ne mogu uvesti kontejnere s tunjevinom. Oba svjedoka nisu mogla odgovoriti na pitanje: zašto je zatražen broj faksa firme “Koren prom” kad je i Andabakova firma “Iberica” imala svoje faks uređaje. A zbog njihovih dijametralno suprotnih iskaza - došlo je i do suočenja. Oba svjedoka ostala su pri danom iskazu. Gašpar da je od Vujice zatražio samo broj njegova mobitela, a Vujica da je tražio broj njegova faksa.

Suđenje je prekinuto i bit će nastavljeno kad iz Gambije diplomatskim putem prispije dokumentacija vezana uz sporni kontejner.

Dokumenti o Blaškiću

Dok se čekalo na dolazak svjedoka Vujice, optuženi Andabak, obratio se predsjednici vijeća sutkinji Đurđi Jovanić. – Kad su me uhapsili, oduzeli su mi torbu s puno dokumenata, a to su dokumenti koji se odnose na moj rad u Stožeru kad sam bio pomoćnik generalu Blaškiću… Sutkinja je rekla da u spisu nema takav podatak.

Branko ŠKORIĆ