Negativan dojam koji su ostavile strane banke u preuzimanju hrvatskih saniranih banaka - Riječke, Splitske i Privredne banke Zagreb - ovih dana pokušava ispraviti talijanski UniCredito. Većinski vlasnik Splitske banke ponudio je svim manjinskim dioničarima otkup dionica po 110 kuna. Tim je potezom UniCredito samoinicijativno prekinuo loše reguliranu praksu u privatizaciji bankovnog sektora, iako ga zakon na to nije obvezivao.

Hrvatskim zakonodavcima koji su omogućili stranim bankama da najjednostavnije i najjeftinije dođu do vlasništva u bankama, za razliku od poduzeća za koja vrijedi zakon o preuzimanju, UniCredito je zapravo napravio uslugu. Dok se državne institucije i sudovi, a upleten je Ustavni sud RH, koji treba riješiti ustavnost prodaje banaka, natežu kako ispraviti pogrešku, svaka banka koja drži do sebe počela je igrati po nepisanim pravilima. Zagrebačka je banka u preuzimanju Varaždinske banke, primjerice, ponudila fer cijenu svim dioničarima, iako se mogla zaustaviti na većinskom paketu dionica. Erste Bank također je korektno odradila preuzimanje Trgovačke i Bjelovarske banke.

Otvaranje UniCredita prema dioničarima i hrvatskoj javnosti potez je od kojega bi banka trebala imati dugoročniju korist. Kao što je poznato, UniCredito već dulje pregovara s menadžmentom Zagrebačke banke o mogućnostima da preuzme tu najveću domaću banku. Nagađa se da su Talijani već duboko prodrli u vlasništvo Zagrebačke banke, čak oko 40 posto, a ne kako je sama Banka objelodanila - oko 10 posto. No, okolnosti ne idu na ruku UniCreditu, barem kada je u pitanju domaća centralna banka, koja bi svojim pristankom na takvu transakciju otvorila monopolski položaj talijanskih banaka u Hrvatskoj. Računa se da bi tada uz Privrednu i Splitsku banku imale oko 80 posto tržišta. Ipak, UniCredito sve poduzima kako bi zauzeo što bolje pregovaračke pozicije, to više što ima konkurenta u francuskoj Societe Generale banci.

Pravu enigmu predstavlja, pak, Bayerische Landesbank, koja za vratom ima najviše manjinskih dioničara Riječke banke, a s njima se i sudski parniči. Upućeni bankarski krugovi drže da njemačka banka nakon takve situacije nema velike izglede za širenje na hrvatskom tržištu, a Riječka banka sigurno nije zalogaj koji bi je zadovoljio, iako u njoj ostvaruje enormnu dobit. Stoga se ponašanje Bayerische Landesbank dovodi u vezu s mogućim spajanjem na matičnom tržištu s nekom od drugih banaka, primjerice Hypo Vereinsbank, i taktiziranjem prema domaćim dioničarima. Prije toga i ta će banka krenuti u otkup dionica manjinskih dioničara jer će to za nju biti vrlo povoljno. U suprotnom, morat će otkriti karte i prikazati pravu vrijednost dionica Riječke banke koje, s obzirom na dobit, godišnje rastu čak 50 do 60 kuna.