Jedva dva tjedna nakon što se Hrvatska malo ohladila od HDZ-ovskog stožerovanja oko Norca - protiv kojega je, uzgred rečeno, upravo podignuta optužnica zbog likvidacije najmanje 24 civila srpske i hrvatske nacionalnosti krajem 1991. - sestrinska Sanaderova, Pašalićeva, Tuđmanova i Krpinina stranka u BiH pobrinula se da se ovdje opet ima posla s HDZ-om. Premijer je u međuvremenu, vjerojatno s knedlom u grlu, trknuo do Grčke, gdje su hrvatska brodogradilišta i Končar dogovorili dobre poslove. Vlada je uspjela donijeti program cestogradnje, sanacije PIK-ova, prodaje hotela i plan poticanja gospodarstva kroz investicijejavnih poduzeća. Crkvenac je na brzinu uvalio strancima 500 milijuna euroobveznica da bi država mogla servisirati dugove. Ubrzane su pripreme za redovne lokalne izbore. Ali vraga ćeš se ti baviti takvim stvarima kad je Jelavić već skočio i u Mostaru plebiscitarno proglasio novu Herceg-Bosnu uz razdragane osmijehe kompletnog vrha HDZ-a Hrvatske poredanog u gledalištu i decentnu politološku grimasu Zdravka Tomca, izaslanika šestorke.

Sad Ivica Račan, naravno, opet mora obustaviti sve aktivnosti da bi danima zorom vodio telefonske razgovore s guvernerom međunarodne zajednice za BiH Wolfgangom Petritschem i šefom mislije OESS-a u Sarajevu Robertom Barryjem, oko devet s američkim ambasadorom u Zagrebu Lawrenceom Rossinom i diplomatskim zborom zemalja EU, onda u podne i dvadeset s Miroslavom Prcom, Jelavićem i Lužanskim, oko tri i pol s američkim veleposlenikom u Sarajevu i zapravo najvažnijim čovjekom u BiH Thomasom Millerom, a onda opet u krug, do jutra. Šestorka se također treba sastajati i lomiti glave što da se radi i tko bi sad što trebao reći, da čuje Jelavić, ali da ne strada narod. A Mesića će dok sjedl s Havelom u Pragu zvati George Bush, zatim će on zvati Jacquesa Kleina, Rossin njega, on Račana, Petritsch njega, on Piculu, misija EU njega, on Karamarka, novinari njega i tako dok ne dobije inzult. HDZ će, pak - ako već nije dok se ovo piše - zahtijevati da se o autonomiji hrvatskog naroda u BiH raspravlja u Saboru i da im se da podrška. Ivanković i Mirek Tuđman će izdati priopćenje o pravednoj borbi hercegovačkih Hrvata za svoju opstojnost i dignitet. Čondić će u Splitu pokrenuti potpisivanje peticije za pripajanje hrvatskih područja Hrvatskoj. Tomčić će po cijeli dan primati šefove stranaka i slušati njihove ideje o Hrvatima u BiH. Pašalić će dati intervju Slobodnoj Dalmaciji o stradanju Hrvata u BiH.

Barem sljedećih petnaest dana, koliko je Jelavić zadao rok međunarodnoj zajednici, Hrvatska će se kao vrtuljak opet okretati oko nove HDZ-ove gravitacijske osi kakve se svako malo, ovdje i ondje, pobodu u tlo, a okolo, na konjiće, odmah se posjednu premijer i Vlada, predsjednik Republike i savjetnici, vode šestorke, Tomčić i predsjednici važnijih saborskih odbora, pa i guverner Hrvatske narodne banke s grafikonima tečaja kune prema inozemnim valutama. Cijela nacija je hipnotizirana, svi drhte kao u vrućici azijske gripe, nitko nema snage ni za što osim za cirkularne tirade o dignitetu, samosvojnosti, nacionalnom jedinstvu, ustanku, majorizaciji, otporu i vjekovnoj nametnutoj patnji. Crna kraljica, jen, dva, tri.

No, stvar s autonomijom hercegbosanskog tipa koju je sada samoproglasio HDZ BiH u suštini je vrlo jednostavna, kao što je, u suštini, bila jednostavna stvar i s Mirkom Norcem. General je osumnjičen, pa optužen, generalu će se suditi, pa će se vidjeti. Jelavićev "entitet" odlučio se razdvojiti od stola i postelje BiH.

Međutim, u Hrvatskoj više nije na vlasti Franjo Tuđman a samostalna i suverena država BiH funkcionira prema regulama svoga Ustava i Daytonskog sporazuma, odluke donose njezini organi, kakvi su takvi su, pod kontrolom protektora međunarodne zajednice. Hercegovačka autonomija ne želi više biti dio toga jer se hrvatska komponenta unutar BiH djelomično okrenula drugim strankama i HDZ je izgubio dosadašnju totalnu vlast. Država BiH i međunarodna zajednica trebaju, dakle, poduzeti ono što misle da je pametno da bi se Mostar vratio u daytonski sustav imajući u vidu nepobitnu činjenicu da HDZ BiH - od Mate Bobana do danas nikad nije prihvatio Bosnu kao svoju državu i svoju domovinu.

Činilo se da je s Herceg Bosnom gotovo, čak i demontaža Banjaluke je počela, ali krivo: sad opet treba demontirati reinkarnaciju Bobanove paradržave. Zanimljivo je da je najjasniju i najhrabriju definiciju najnovijih događaja dao jučer nekadašnji Tuđmanov miljenik Zlatko Canjuga, sada član Nezavisnih demokrata. Ideolozi podjele BiH, kaže Canjuga, ne mire s razvojem događaja, raspaljuju nacionalističku retoriku, opet manipuliraju stanovništvom da se bavi mržnjom prema drugima, a Hrvatsku opet pokušavaju uvući u bosanske probleme.

Hrvatska se od prošlih izbora pokušava i politički i financijski izvući iz hercegovačkog kazana i dati na znanje Hrvatima u BiH da je njihova sudbina unutar njihove države, u dogovoru s drugima, a ne u Hrvatskoj. To je dio BH Hrvata dobro razumio, ali vrhuška HDZ BIH nije, a i neće. Stoga je novi Jelavićev autonomaški ispad problem međunarodne zajednice, a nije problem Zagreba. To se Tomac u Mostaru nije usudio reći i to je veliki problem. Ako stvari dođu dotle da svijet uvede Mostaru sankcije, mora ih proglasiti i Hrvatska. U Mostar je možda trebalo poslati Canjugu. Da im to kaže.