Večernji list: 10. 03. 2001.

Račanov procjep

Deana Knežević

Vladi kao da nije suđeno voziti po nekom redovitom dnevnom redu i u fokusu ministara i javnosti držati samo one teme koje su za život građana najvažnije. Dok su je u prvim mjesecima zatrpale financijske dubioze iz bivših vremena, sada je preplavljuju one političke. U isto vrijeme kad je na dnevnom redu imala početak pregovora s Europskom unijom, pod njezinim su prozorima brujili zaštitnici digniteta Domovinskog rata i jednog osumnjičenog generala. Jučer, kad je na ministarskom rasporedu bio izvještaj o drugom krugu pregovora s Bruxellesom, okruženje je bilo zaokupljeno stanjem u BiH i hrvatskom politikom prema Mostaru.

Račan se od proglašenja privremene hrvatske samouprave našao u procjepu između jedne poštene i razumljive teze - da je hrvatski nacionalni interes da BiH bude stabilna, čega nema bez ravnopravnosti svih stanovnika te države - i opasnosti da predoziranom asistencijom preuzme odgovornost i za nešto za što objektivno ne može odgovarati. Račan nije ni Tuđman ni Šušak da bi mogao ili trebao držati pod kontrolom ekstremističke pojedince iz HDZ-a susjedne države, niti raspolaže polugama prisile kojima bi mogao utjecati na njihovo ponašanje.

On očito ne želi tu situaciju tretirati ni kao udaljeno vanjskopolitičko pitanje, za koje bi u ladici držao uvijek spreman deklarativan stav - da Hrvatska podupire stabilnost BiH i ravnopravnost svih građana, a da iza toga stava i nema pretjerane volje za istinskim angažmanom.

No, sada je, možda i više nego uoči mostarskog skupa, postala važna mjera i usmjerenost hrvatskog angažmana oko stanja u BiH. Je li to otvoreno zagovaranje kantonizacije i ukidanje dvaju entiteta, s kojim neočekivano (no da li i slučajno) izlazi Budiša, ili temeljito usuglašavanje s predstavnicima međunarodne zajednice, koja je u BiH uložila i golem novac i ljudstvo?

U tom kontekstu postaje razumljivo što je šef Vlade bio mnogo suzdržaniji u javnom objašnjavanju hrvatske inicijative i što o kantonizaciji sve dosad nije želio reći praktički ništa, a što je Budišin nastup relativizirao kao "jednu od mogućnosti", o kojoj se raspravlja.

Hrvatska neće biti talac Mostara, rekao je premijer, a ni njezini građani to sigurno ne bi htjeli. Koliko god bila opravdana tvrdnja da zbog ekstremističkog vodstva ne smije stradati običan puk u toj državi, sigurno je i to da si ni Račan ne smije, već zbog svojih unutarnjopolitičkih prilika, dopustiti ništa što bi bilo u otklonu prema, na primjer, Europskoj uniji. Hrvatska i EU, to je uostalom bila glavna tema jučerašnje sjednice, a kako je najavljivano, sve češće će tako biti i ubuduće.