Večernji list: 10. 03. 2001.

MUNJEVITA REAKCIJA ZAGREBAČKE I LONDONSKE BURZE NA IZJAVU GUVERNERA HNB-a ROHATINSKOG

Dionice Zagrebačke banke preko noći pale sedam posto

Zamjenik guvernera HNB-a Boris Vujčić prije nekoliko dana prodao svoje dionice u Zagrebačkoj banci

Zadnjih nekoliko dana dionice Zagrebačke banke zabilježile su najveći uspon u posljednjih godinu dana - na 1730 kuna. Te su dionice bile apsolutni hit na Zagrebačkoj burzi jer su velike nade polagane u preuzimanje od strane talijanske grupacije UniCredito. Sve informacije išle su u tom smjeru, vrh UniCredita posjetio je Hrvatsku narodnu banku, špekuliralo se da su i službeno zatražili odobrenje HNB-a za preuzimanje većinskog vlasničkog paketa dionica. Brokeri su registrirali da je Boris Vujčić, zamjenik guvernera, prije nekoliko dana prodao svoje dionice Zagrebačke banke, što su protumačili kao njegov izlaz iz sukoba interesa, jer će HNB dati suglasnost UniCreditu.

S druge strane, UniCredito je zaškakljao ulagače i svojim potezom u Splitskoj banci odlučujući se na otkup svih dionica, što je protumačeno kao potez dobre volje i signal Hrvatskoj narodnoj banci da će i u potencijalnom velikom preuzimanju odigrati fair igru.

Nervoza i očekivanja koja su rasla iz dana u dan oko dionica Zagrebačke banke naglo su jučer splasnuli. Dionica je duboko potonula preko noći na Zagrebačkoj i Londonskoj burzi - čak sedam posto, što je za tu dionicu velik pad. Tržište je tako munjevito reagiralo na izjavu guvernera Rohatinskog i uopće na stav HNB-a oko toga velikog spajanja. Ono bi, zapravo, imalo dalekosežne posljedice jer bi talijanski bankarski kapital preko Splitske, Privredne, a potom i Zgarebačke banke dominirao domaćim tržištem, što mnogi, a i sam guverner HNB-a, drže neprihvatljivim.

UniCredito zajedno s menedžmentom Zagrebačke banke nedvojbeno vrši pritisak na domaću centralnu banku, no zasad ta akvizicija nema velikih izgleda, što je Rohatinski neuvijeno i obznanio. Upućeniji u taj veliki bankarski deal tvrde pak da je UniCredito vlasnički u Zagrebačkoj banci direktno ili posredno već daleko dogurao i da je proces nemoguće zabraniti, pa se stav HNB-a tumači tek privremenim zastojem. Prema svemu sudeći, velika se utakmica nastavlja, a odluka će se malo duže lomiti u samom državnom vrhu. Mnogima nije promaklo ni društveno angažiranje Franje Lukovića, direktora Zagrebačke banke, u Hrvatskoj udruzi poslodavaca, na čijem bi čelu po pravilima te organizacije trebao biti nakon isteka Čovićeva jednogodišnjeg mandata. Samozatajni Luković koji se svih ovih godina uočljivo distancirao od politike na taj joj način postaje i formalni partner, što se tumači budućim planovima i pozicioniranjem Zagrebačke banke na domaćem tržištu.

S. Mlinarević