Novi list: 19. 03. 2001.

Problematični čuvari ustavnosti

Jelena Lovrić

Odluka nadležnog saborskog odbora o imenima troje kandidata za upražnjena mjesta u Ustavnom sudu Republike Hrvatske, reaktualizira pitanje sastava tog visokog tijela, zaduženog da štiti ustavnost u državi. Sastav “suda nad sudovima” ne odgovara njegovoj sistemski zacrtanoj časnoj funkciji.

Posljednjih se dana mnogo govorilo o aktualnim kandidatima, ni malo o onima koji u Ustavnom sudu već sjede. Po prvi put je, pohvalno, upriličeno javno ispitivanje kandidata pred saborskim odborom, potpuno je zaboravljeno kako je prethodno kompletiranje Ustavnog suda, 1999. godine, uglavljeno beskrupuloznom trgovinom lzmeđu tada vladajućeg HDZ-a i tadašnje opozicije, a sadašnje vlasti. Za dva mjesta za svoje Ijude, šestorka je prihvatila HDZ-ovu sramotnu listu. Jedni i drugi svoje su kandidate birali ne po stručnosti nego po političkom ključu.

Sada se, s razlogom, dosta govorilo o tome je li izbor Agate Račan dokaz nepotizma aktualne vlasti, debatira se o tome je Ii troje kandidata dobro odabrano, zapostavlja se da je, ipak, osnovni problem Ustavnog suda u njegovom sadašnjem sastavu. Spomenimo samo primjere koji su najdrastičniji. Na čelu je Ustavnog suda čovjek koji je bio predsjednik nadzornog odbora u poduzeću zbog čijeg je poslovanja njegov gazda već mjesecima u zatvoru. Smiljko Sokol nadzirao je Miroslava Kutlu, Kutle je danas iza rešetaka, Sokol predsjedava najvišom sudskom instancom u Hrvatskoj.

Još je neugodniji primjer Vice Vukojevića, nekadašnjeg HDZ-ova jastreba, koji se uvijek pokazivao kao vrlo sklon crnom ekstremizmu. Osobno je uživao prekapati po tajnim arhivama, i onim Udbinim, ta je saznanja, navodno redizajnirana po vlastitim zamislima, kasnije koristio u političkim obračunima. Njegova je komisija o žrtvama štancala falsifikate i sistematski upražnjavala povijesni revizionizam. U vrijeme hrvatsko-bošnjačkog rata po Saboru je paradirao u uniformi HVO-a, iz tog su razdoblja i svjedočenja o tome da je sudjelovao u seksualnom iskorištavanju muslimanki. Te neugodne optužbe u Hrvatskoj nikada nisu istražene, dapače, Vukojević je uvršten u društvo onih koji dijele vrhunsku pravdu. Ustavni sud nikada nije pokazao zabrinutost što se za njegovim članovima vuku takvi repovi, niti su suci pokazali da im je neugodno u takvom društvu. Mjesto je ustavnog suca previše dobro plaćeno i zbrinuto brojnim privilegijama da bi se oni opterećivali kojekakvim moralnim skrupulama.

Samo nekoliko pobrojanih činjenica pokazuje u kakvom je strašnom stanju hrvatsko pravosuđe. S tim da treba imati na umu kako će ukidanjem Županijskog doma Sabora Ustavni sud dobiti još naglašeniju ulogu da bdije nad ustavnošću zakona koji će se u hrvatskom parlamentu izglasavati. Kako će ustavnost čuvatl Ijudi kojih bi se zapravo trebalo čuvati?