Novi list: 23. 03. 2001.

RAZGOVOR: DEMOGRAFKINJA ALICE WERTHEIMER BALETIĆ, REDOVITA ČLANICA HAZU-a, O ŠOKANTNIM DEMOGRAFSKIM PODACIMA

Za trideset godina bit ćemo staračka zemlja

U proteklih deset godina iz Hrvatske se iselilo između 120 i 140 tisuća mladih, obrazovanih ljudi, a broj ukupnog stanovništva je smanjen za 6,5 posto

Razgovarala: Bojana MRVOŠ

Hrvatska će za manje od pedeset godina imati svega tri milijuna stanovnika, od čega 30 posto starijih od 65 i više godina, dok će dobna grupa od nula do 15 godina činiti manje od deset posto stanovništa - šokantni su, podaci demografkinje Alice Wertheimer Baletić, redovne članice HAZU-a koja je u jučerašnjem razgovoru za naš list iznijela neke od podataka svog istraživanja.

Koje su najbitnije karakteristike demografske slike Hrvatske i kakve su vaše prognoze o populacijskoj budućnosti Hrvatske?

- Iz Hrvatske je u proteklih deset godina iselilo između 120 i 140 tisuća mladih, obrazovanih ljudi, a broj ukupnog stanovništva je smanjen za 6,5 posto. Paralelno s pogoršanjem ekonomsko-socijalne situacije u zemlji, svakodnevno se smanjuje radni i kreativni potencijal Hrvatske, što znači da će u državi za tridesetak godina živjeti staro, radno nesposobno stanovništvo, a stvaralački potencijal će gotovo iščeznuti.

Oko 2010. godine život u Hrvatskoj će se vrtjeti oko preživljavanja, umjesto poduzetništva, no tih će godina populacijsku sliku još više pogoršati “poplava” relativno starog stanovništva, ljudi rođenih nakon Drugog svjetskog rata, između 1946. i 1954. godine kada se na ovim prostorima dogodio “baby boom”. To će stanovništvo dodatno opteretiti mirovinske i zdravstvene fondove, kao i socijalnu skrb, općenito državu koja će oskudijevati mladim i kvalitetnim kadrom, sposobnim da sustav održi na nogama.

Više umrlih nego rođenih

Postoje li oscilacije u smanjenju broja mladih, radno sposobnih Ijudi i koliko je uopće prirodni prirast Hrvatske? Kakav je odnos između umirovljenog i radno sposobnog stanovništva?

- Broj mladih se u Hrvatskoj smanjuje neprekidno i apsolutno od 1961. godine naovamo, posebno broj djece do 14. godine starosti. Prema podacima iz 1999. godine, te je godine bilo 6.000 više umrlih nego rođenih, a treba pretpostaviti da će podaci za prošlu, ovu i godine koje dolaze, pokazati još katastrofalnija populacijska kretanja.

Prosječna starosna dob hrvatskih građana je 40 godina, prirodni prirast iznosi minus 1,5 na tisuću stanovnika, što znači da hrvatske žene rađaju 1,38 djece, dok bi za ostvarivanje totalne reprodukcije ta brojka trebala biti veća za 1,72. U Albaniji koja ima jaki prirodni priraštaj i ostvaruje totalnu reprodukciju, žena u prosjeku rodi šestero djece.

Na jednog radno aktivnog hrvatskog stanovnika dolazi jedan umirovljenik, što znači da, dok mladi iseljavaju, s njima odlaze i snaga i znanje.

Ponaša li se aktualna vlast u skladu s lošom demografskom slikom i razmišlja li o dugoročnim posljedicama katastrofalne gospodarske situacije?

- U Hrvatskoj nema akutnijeg i aktualnijeg problema od loše demografske slike. Također, ne postoji niti jedan model gospodarskog razvoja koji bi računao s negativnom stopom rasta stanovništva. Naši gospodarski analitičari, nažalost, s izrazito negativnom stopom ne računaju, niti misle na neminovno - sada propušteno će se reflektirati za trideset ili četrdeset godina, kad ćemo postati staračka zemlja. Već sada imamo jednak broj staraca kao i Švedska, no nipošto i jednak zdravstveno-mirovinski sustav.

“Bijela” unutrašnjost Istre

Kakva budućnost čeka “bijele mrlje” Hrvatske, iseljena područja u kojima ostaju isključivo starci i koja biste područja naveli kao takva?

- Kao izrazito “staračka” područja mogu navesti područje Like, Gorskog kotara, zapadne Slavonije, Sisačko-moslavačke, Bjelovarsko-bilogorske i Koprivničko-križevačke županije, no među te “bijele mrlje” spada i Vukovarsko-srijemska županija koja je do Domovinskog rata populacijski itekako obećavala. Sve je “bjelja”, međutim, i unutrašnjost Istre, no posebno otoci za koje, ukoliko ne dođe do gospodarskog pomaka, nema spasa.

Neka se područja Hrvatske ipak mogu podičiti dobrom demografskom slikom i natalitetom?

- Jedino Zagreb i Zagrebačka, Krapinsko-zagorska, Varaždinska i Međimurska županija u kojima živi 35 posto hrvatskog stanovništva, no situacija se i u tim dijelovima pogoršava. Mladi ljudi sve više i u sve većem broju iz “staračkih” dijelova odlaze u Zagreb, ne znajući da je život u gradu skuplji i nimalo bolji.

Ujedininjeni narodi predviđaju da će se kroz desetak godina nacionalna slika Hrvatske znatno promijeniti. Koga, po vašem mišljenju, možemo očekivati?

- Prema predviđanjima UN-a, Hrvatska će do 2010. godine primiti znatan broj emigranata iz susjednih zemalja. Iako se ne navodi o kojim se zemljama radi, može se pretpostaviti da će najveći broj pridošlica doći iz Albanije koju pritišće velik populacijski rast. Također, povećat će se broj povratnika iz SRJ, Crne Gore i BiH, no i oni će tada pripadati starijoj generaciji. Mladi, za vrijeme rata izbjegli u te zemlje, vjerojatno se neće vraćati.

Što očekujete od skorog popisa stanovništva?

- Travanjski popis stanovnika će pokazati izmijenjenu nacionalnu sliku Hrvatske: Hrvata će biti puno više, Jugoslavena neće biti uopće, dok će se broj građana srpske nacionalnosti smanjiti. Unatoč u Europi standardnoj odredbi prema kojoj se građani neće morati vjerski i nacionalno izjasniti, pretpostavljam da će većina građana to ipak učiniti, što znači da država, uz manju ili veću grešku, neće ostati bez podataka o nacionalnoj i vjerskoj strukturi svojih građana.

Nova hrvatska dijaspora

Nova hrvatska dijaspora, nastala za vrijeme rata i nakon njega bitno se razlikuje od dijaspore nastale šezdesetih i sedamdesetih godina, ističe akademkinja Wertheimer Baletić. Radi se o obrazovanim, urbanim i mladim ljudima, dok je prošla generacija hrvatske emigracije bila uglavnom loše obrazovana i nekvalificirana, mahom iz ruralnih hrvatskih krajeva orjentiranih na poljoprivredu. Unatoč većoj samostalnosti koja diči novu emigraciju, ona ne zaboravlja na svoje korijene.