Sporazum Hrvatske s MMF-som neće imati pozitivnog utjecaja na hrvatsko gospodarstvo niti će riješiti nagomilane probleme. Tako je jedan od vodećih nezavisnih ekonomista, dr. Branimir Lokin, prokomentirao sporazum koji je Hrvatska potpisala s MMF-om, sintetizirajući prigovore ekonomista - kako onih nezavisnih, tako i onih okupljenih oko predsjedriika Mesića. S njima se donekle slažu i ekonomski komentatori, čime se u javnosti podiže, zajedno s oporbom, prilično unisoni glas kritike hrvatske Vlade. U ovom slučaju, međutim, kritika hrvatske Vlade nije sasvim na mjestu. Ovu Vladu - kao i svaku demokratsku vladu treba kritizirati da ona ne bi, kao i sve vlade koje nisu izložene kritici, odsklizala lagano u samozadovoljstvo, gubitak veze sa stvarnošću i aroganciju vlasti koja se iz toga rađa.

Ali, to treba činiti pravim argumentima, i pokušati proniknuti u bit same stvari, jer se u politici, kako kaže Machiavelli, bit jako razlikuje od pojavnosti.

Tako je nekako i u ovom slučaju. MMF je jedan od stupova međunarodnog gospodarskog i političkog sistema i dio strukture Ujedinjenih naroda, a svrha mu je da pomogne državama članicama da prevladaju nelikvidnost i debalans svojih proračuna. MMF je danas univerzalna svjetska organizacija koja okuplja 179 država članica, a svaka se članica može obratiti MMF-u u slučaju poteškoća sa svojim proračunom, s deficitom platne bilance. Naravno, da se sredstva MMF-a ne bi uludo razbacivala i dodjeljivala zemljama koja ne mogu vratiti takve kredite za “premošćivanje” svog deficita, same zemlje članice uspostavile su pravila igre, koja se sastoje u uvjetovanju takvih kredita određenim mjerama, najčešće smanjenjem javne potrošnje i nekontroliranog odljeva. iz proračuna te poticanjem strukturalnih reformi, kada je riječ o zemljama u tranziciji.

Profesor Graham Evans s Velškog sveučilišta drži da je svaki sporazum s MMF-om sličan ugovoru dr. Fausta s Mefistom i da on nužno zadire i u suverenost države, onako kako je klasično poimljemo. Ali, MMF ne zadire u detalje ekonomske politike jedne zemlje, već inzistira samo na poštivanju nekih parametara, kao što je to baš smanjenje javne potrošnje. MMF ne kaže kako to treba učiniti, već to prepušta vladi zemlje koja je zatražila pomoć.

Stanley Fischer, v.d. predsjednika Fonda, tako je na raspravi o hrvatskom zahtjevu koja se vodila 19. ožujka u lzvršnom odboru MMF-a rekao da Hrvatska mora uvesti reda u plaće zaposlenika javne uprave, da mora smanjiti javnu potrošnju i mora provesti reformu fiskalnog i miroviriskog sustava. Hrvatska vlada je pohvaljena zbog trogodišnjeg stabilizacijskog programa, ali joj nisu nametnute konkretne mjere. Te mjere mora hrvatska Vlada sama donijeti.

I tu dolazimo do samog Gordijevog čvora problema. Hrvatska se Vlada ne može pravdati pred domaćom javnosti da joj je nametnuta takva politika koja vodi smanjenju mirovina, plaća zdravstvenim, kulturnim, prosvjetnim i znanstvenim radnicima, kao što to neki Vladini činovnici pokušavaju protumačiti. Uštede u sferi javne potrošnje odnose se baš na njih - na činovnike u Vladi, na troškove funkcioniranja glomaznog, hipertrofiranog i preskupog državnog činovničkog aparata.

Uštede treba u prvom redu postići potpunim ukidanjem svih supsidija vojsci i državnom aparatu “hrvatske komponente”, u susjednoj državi i Bosni i Hercegovini. Zatim, treba smanjiti broj činovnika u javnoj upravi i smanjiti broj ministarstava. Treba smanjiti hiperpotrošnju po svirn ministarstvima i svesti to u razumne i granice, kako to priliči veličini i ekonomskoj moći zemlje.

Prema tome, MMF i njegov “Faustovski ugovor” s Hrvatskom nije podložan kritici - naprotiv, Vladu treba za to i pohvaliti. Ali, podložna je kritici težnja Vlade da javnosti predstavi cijeli taj aranžman kao pritisak MMF-a da se krešu sredstva upravo tamo gdje ih se ne smije kresati: umirovljenicima, prosvjeti, zdravstvu, znanosti. Naša nova politička elita regrutirana po partitokratskim kriterijima, prije će žrtvovati prosvjetu, zdravstvo, znanost i umirovljenike nego što će se odreći svojih ogromnih i nesrazmjernih plaća i privilegija. A pravi “Faustovski ugovor” sklopit će s državnom birokracijom, regrutiranom još u doba vladavine HDZ-a, kao “pakt o nenapadanju” - mi ćemo vas ostaviti na miru, a vi našu nekompetentnost i diletantizam nećete, stoga, dovoditi u pitanje!