Novi list: 23. 03. 2001.

Hrvatska na kazanu

Jelena Lovrić

Hrvatskoj su u srijedu otvorene dvije javne kuhinje - jedna u Petrinji, druga u Kninu. U Petrinji će se, uz pomoć tvornice Gavrilović, prehranjlvati oko 150 Ijudi. Caritas će u Kninu pripravljati oko 300 toplih obroka. Ali to potrebe tog grada ne zadovoljava. Tamo više od šest tisuća Ijudi traži pomoć u hrani.

Tako se, sve češćim otvaranjem pučkih kuhinja, okončava Tuđmanovo gospodarsko čudo. Ali i prva godina šestostranačke vlasti. U Hrvatskoj sve je veći broj nezaposlenih, sve je brojnija teška sirotinja. Bez solidarne pomoći mnogi se više ne mogu prehraniti. Mediji u posljednje vrijeme objavljuju potresna svjedočenja Ijudi koji danima nisu jeli. Navodno već ima i umiranja od neishranjenosti. Nema izgleda da se situacija brzo promijeni, najave da bi ovoga proljeća trebalo krenuti nabolje sasvim su utihnule. Sada se čuje da bi se porast nezaposlenih mogao zaustaviti tek za dvije godine, a mjere na koje se Vlada upravo sprema, uvećat će potrebu za javnim kuhinjama.

U Hrvatskoj se ni u ratu nije gladovalo. Ali nekad obilna humanitarna pomoć sada je presušila, pa su po provinciji, gdje je sva privreda uništena, Ijudi masovno bez posla i bez ikakvih primanja, prepušteni sami sebi. Njihov je očaj postao politički fakat. Činjenica da pojedina područja doslovce gladuju, počela se koristiti u političke svrhe. Na situaciju u Kninu prva je upozorila katolička Crkva: lokalni svecenici, a potom su četvorica dalmatinskih biskupa otišli na lice mjesta da bi uputili apel za pomoć. Na otvaranje pučke kuhinje stigla je grupa umirovljenih generala, koji istupaju kao ešalon kontra aktualne vlasti; nazočio je i šef stožera koji organizira desničarske mitinge po Dalmaciji. Donijeli su pomoć, izjavili da u teškim trenucima žele biti s narodom.

Iz Vlade tvrde da istup biskupa u Kninu nije lišen političkih kalkulacija. Četvorica hijerarha ne taje svoje političke simpatije spram Tuđmanove vlastl, sadašnju na svakom koraku bojkotiraju. Može se sumnjati da je njihov pohod Kninu bio u funkciji njihovih političkih sentimenata. Može se također prigovoritl da su oni svoje vapaje za pomoć previše etnički odredili. Govorili su samo o Hrvatima, iako na isti način gladuju i Srbi. Njihov "ostajte ovdje” upućen u Kninu naseljenim Hrvatima moguće je interpretirati i kao pokušaj da se očuva sadašnji nacionalni sastav tog područja.

Ali sve te sumnje i špekulacije ostaju u drugom planu pred činjenicom da su Ijudi gladni kruha. Za razliku od onih koji, po Vladi, imaju uredne motive, ali ne čine ništa da pomognu hrvatskoj sirotinji, biskupi su svojim pozivom uspjeli probuditi masovniju solidarnost. Račanov kabinet tek se sada sprema u Knin. I u tom kaskanju njegov je veliki problem.

Nema nikakve sumnje da se desnica sada pokušava navezati na socijalne nevolje. Valjda je shvatila da svojim antihaškim i kvazi-domoljubnim histeriziranjem nije uspjela mobilizirati veću podršku. Na socijalnom planu odaziv bi mogao biti mnogo veći. Aktualna im vlast taj prostor ostavlja otvorenim. Politolozi odavno upozoravaju da bi spoj socijalnog beznađa i desničarenja za Hrvatsku mogao biti vrlo opasan.