Jutarnji list: 23. 03. 2001.

NOVI PLAN ZA BALKAN Bivši mirovni pregovarač Europske unije lord David Owen za prekrajanje granica čitave krizne regije

David Owen bi Srbiji prepustio izlaz na Jadransko more

Za prekrajanje granica BiH, kakve su utvrđene 1992., trebat će referendum u Bosni. Možemo se nadati da će Crna Gora ostati u federaciji sa Srbijom, ali postoje znaci da će i ona nastaviti inzistirati na nezavisnosti. Ako bude tako, Crna Gora bi trebala Srbiji prepustiti mali dio teritorija u Bokokotorskom zaljevu radi izlaska Srbije na more. Izlazak Srbije na Jadran trebao bi se ostvariti preko transfera dijela teritorija s Republikom Srpskom

Članak Davida Owena, bivšeg mirovnog pregovarača za ove prostore, koji je pod naslovom "Ispravite mapu; rat ili nezavisnost" 15. ožujka objavio Wall Street Journal, u srijedu je bez redakcijskog komentara i pod istim naslovom prenio i pariški Le Monde. No, taj je njegov prijedlog doživio kritike već u američkom listu koji ga je prvi objavio, i u crnogorskoj, i u bosansko-hercegovačkoj i u međunarodnoj javnosti. Odmah mu je na Glasu Ameriku odgovorio i Carl Bildt, UN-ov povjerenik za Balkan, s tezama da se ne smije dopustiti nikakvo novo prekrajanje regije, odnosno izdvajanje iz SRJ.

Iako je Owenov mandat pregovarača Europske unije formalno trebao biti okončan prije više od pet godina, on nikada nije prestao za svjetske medije komentirati razvoj događaja u ovome dijelu svijeta, niti predlagati rješenja. Kako izbije novo krizno žarište, tako on prekroji ponudenu kartu teritorijalnog uređenja. U ovom prijedlogu Owen se zauzima za održavanje svojevrsnog Berlinskog kongresa na kojemu bi se prekrojile granice čitave krizne balkanske regije.

Koštunica kompetentan

Owen obrazlaže da međunarodni vojnici neće moći prisilno držati Kosovo unutar Jugoslavije, suprotstavljajući se tako volji 90 posto stanovnika Kosova. Žestoki sukobi koji su izbili na tromeđi Jugoslavije, Kosova i Makedonije trebali bi biti upozorenje NATO-u. Oni pokazuju da Albanci s Kosova nisu spremni prihvatiti ostanak u sklopu Jugoslavije. Osim toga, njihove su aktivnosti povezane s borbom za neovisnost albanskih zajednica izvan kosovskih granica. Što Albanci više budu doživaljavali KFOR kao prepreku u postizanju svoje neovisnosti, veći je rizik da će se NATO-ove postrojbe naći na meti njihovih napada. Ne može se, također, s istom politikom nastaviti i u BiH.

Trebamo analizirati međuovisnost društava koja upravo stvaramo, smatra Owen, i zadržati vojnu kontrolu nad Srbijom kao i nad Kosovom. Mirovni sporazumi donijeli su mir i 1995. godine bili su najbolje moguće rješenje, ali danas bi cilj trebalo biti osiguranje trajne stabilne budućnosti Balkanu. Sada treba pronaći zajedničko rješenje za Balkan, suvremeni ekvivalent Berlinskom kongresu iz 1878. koji je donio promjene granica o kojima su se najveće sile prethodno dogovorile.

"Novi jugoslavenski predsjednik Vojislav Koštunica pokazao se kao kompetentan vođa. Ne samo daje uvjerio jugoslavensku vojsku da prihvati rezultate izbora, nego je dobio i njezinu podršku, preotimajući Miloševiću same stupove moći. Danas je gotovo sigurno da će omogućiti Miloševićevo suđenje u Beogradu, ali da ga neće izručiti Haaškom sudu", navodi Owen i dodaje: "Nakon što je NATO ovlastio Vojsku Jugoslavije da uđe u demilitariziranu zonu, muslimanskoj albanskoj vladi i muslimanskoj vladi u BiH NATO mora eksplicitno reći da će za kosovsku nezavisnost biti potrebne kompenzacije drugdje unutar međunarodnih granica Jugoslavije.

Opasnost od velike Albanije

Za prekrajanje granica BiH, koje su utvrđene 1992. godine nakon jugoslavenskoga građanskog rata, trebat će održati referendum u Bosni. U Sarajevu postoji zanimanje za obnovu plana EU iz 1993. godine o trodjelnoj podjeli, nakon nedavnog odbijanja bosansko-hercegovačkih Hrvata da sudjeluju u hrvatsko-muslimanskoj federaciji. Muslimanska republika uključivala bi Brčko i Srebrenicu. Treba se nadati da će Crna Gora ostati u federaciji sa Srbijom, ali postoje znaci da će i ona nastaviti inzistirati na nezavisnosti. Ako bude tako, Crna Gora bi u sklopu ukupnog rješenja trebala Srbiji prepustiti mali dio teritorija u Bokokotorskom zaljevu radi izlaska Srbije na more. Izlazak Srbije na Jadran trebao bi se ostvariti preko transfera dijela teritorija s Republikom Srpskom".

U Makedoniji, na žalost, konstatira Owen, zbog opasnosti od stvaranja velike Albanije, ne postoji mnogo prostora za uštimavanje granica pa bi joj EU trebao pružiti ekonomsku, političku i, možda, vojnu pomoć.

Sanja Despot