Republika: 24. 03. 2001.

Europski sud za ljudska prava odbio je žalbu bivšeg čelnika DDR-a Egona Krenza, odgovornog za ubijanja

Piše: Maroje Mihovilović

Europski sud za ljudska prava odbio je u četvrtak žalbu bivšeg prvog čovjeka komunističke Njemačke Demokratske Republike DDR-a Egona Krenza na presudu njemačkog suda, koji mu je izrekao kaznu od šest i pol godina zatvora, ocijenivši ga odgovornim za brojna ubojstva istočnonjemačkih građana koji su željeli prebjeći na zapad, a što su ih izvršili granični stražari.

Krenz je potkraj prošle godine sudu u Strasbourgu predao žalbu u kojoj je tvrdio da se ponašao u skladu s istočnonjemačkim zakonom, te da prema tom zakonu nikako ne bi mogao biti suđen.

Europski sud za ljudska prava najviši je forum kojem se mogu obraćati građani uvjereni da su im sudskim presudama u njihovim zemljama oštećena ljudska prava.

Ponovo u zatvor

Njemačke su vlasti, poštujući sud u Strasbourgu, pustile Krenza (koji je od siječnja 2000. godine služio kaznu) na slobodu, da se sa slobode brani. No, sud u Strasbourgu ocijenio je da njemački sud nije pogriješio, pa će 63-godišnji Krenz morati ponovo u zatvor.

Presuda je izuzetno značajna i simbolična jer govori kako Europski sud u Strasbourgu ne smatra da se njemački sudovi ponašaju osvetnički prema bivšim istočnonjemačkim dužnosnicima.

Europski sud za Ijudska prava ocijenio je da - neovisno o zakonima bivše komunističke Njemačke postoje neki viši kriteriji ponašanja koje su ti Ijudi trebali poštivati dok su bili na vlasti.

Ova presuda Europskog suda za ljudska prava ima i simboličko značenje. Krenz je najznačajniji istočnonjemački vođa koji je ovako osuđen, a danas i jedini od vodećih ljudi na životu, odnosno u fizičkom stanju da bi mogao odgovarati. Erich Honecker, dugogodišnji istočnonjemački partijski vođa, koji je u posljednjim danima života svoje socijalističke tvorevine morao vlast prodati Krenzu, umro je u Čileu. Svi njegovi najbliži suradnici njegove generacije su pomrli.

Krenz je bio čovjek sljedeće generacije rukovodilaca DDR-a, a kako je sam rekao, bio je "dijete DDR-a". Probio se do prvog mjesta u državi, penjući se kroz partijsku i državnu hijerarhiju vjernošću komunističkim idealima.

Dijete DDR-a

Rodio se 1937. godine u Kolbergu u današnjoj Poljskoj, prošao kroz istočnonjemačku pionirsku organizaciju, zatim je dugi niz godina bio predsjednik omladinske organizacije DDR-a, studirao od 1964. do 1967. godine na partijskoj školi u Moskvi, te tečno govori ruski.

Bio je od 1983. godine najmlađi član politbiroa partije. Uvijek je bio vjeran sljedbenik ideja Ericha Honeckera, pa su ga smatrali njegovim nasljednikom.

Kada je Honecker morao ujesen 1989. godine zbog velikih demonstracija odstupiti, Krenz je preuezo mjesto prvog čovjeka u državi, uvjeren da će moći spasiti socijalistički poredak, ali s - kako se to tvrdilo "humanim licem".

Njegova je vlast trajala kratko, samo nekoliko tjedana, pa je odstupio u prosincu, kada su na vlast došle demokratske snage, te je ujesen 1990. godine došlo do ujedinjenja Njemačke.

Nove su vlasti posebno bile osjetljive prema tragičnim ubojstvima ljudi koji su pokušavali pobjeći preko granice. Ustanovljeno je da su graničari ubili tokom godina oko tisuću ljudi. Pretraženi su državni i partijski arhivi da bi se ustanovilo tko je naredio da se puca na bjegunce, pa je ustanovljeno da je to odlučio partijski vrh, pa tako i sam Krenz.

On je 1995. godine prvi put izveden pred sud, a tužitelj ga je optuživao da je odgovoran za 70 ubojstava bjegunaca, dok je bio član politbiroa. On se branio da ništa nije kriv, da nije nikoga ubio, da nije osobno naredio nikakvo ubojstvo.

Ne prihvaća krivnju

Unatoč njegovim prosvjedima, 1997. godine je osuđen na šest i pol godina zatvora, a s njim su osuđena još dvojica bivših ljudi iz vrha DDR-a. Žalio se, pa su se njegove žalbe razmatrale na višim sudskim instancama koje su ih redom odbijale. U siječnju prošle godine napokon je morao u zatvor.

U rujnu ove godine berlinski gradonačelnik donio je odluku da pomiluje dvojicu Krenzovih suoptuženika, koji su osuđeni s njim, ali nije pomilovao i Krenza. Dvojica njegovih suosuđenika pomilovani su jer su obojica izrazili žaljenje zbog onoga što su napravili kao rukovodeći ljudi Istočne Njemačke. Preuzeli su i odgovornost za ono zbog čega su kažnjeni, za smrt ljudi na koje su - prema naređenju politbiroa - stražari pucali kada su, skakanjem preko Berlinskog zida, pokušavali pobjeći na zapad. Egon Krenz međutim odbija prihvatiti svoju krivnju, pa zato i nije bio pomilovan.