Vjesnik: 30. 03. 2001.

Mark Thompson: Odluka bosanskog HDZ-a bila je pripremljena unaprijed

Naše informacije kažu da je u sukobu u Makedoniji angažirana jezgra makedonskih Albanaca, koji su se prije borili s OVK-om na Kosovu/ Koštunica je ono što jest: srpski nacionalist vrlo jakog uvjerenja/ Nastavlja se podrška, financijska i u ljudstvu, koju Vojska Jugoslavije i savezni fondovi daju Vojsci Republike Srpske

Sukobi u Makedoniji, promjene u Beogradu, previranja u BiH i zadnji teritorijalni prijedlozi lorda Owena teme su o kojima je Vjesnik razgovorao s Markom Thompsonom, direktorom programa za Balkan pri Međunarodnoj kriznoj grupi (International Crisis Group).

• Koja je prava narav albansko-makedonskih sukoba?

- Osoblje Međunarodne krizne grupe na terenu također ima problema da utvrdi tko je sve umiješan i s kojim ciljem. Sukobi oko Tetova počeli su, čini se, na makedonsko-kosovskoj granici u selu Tanuševcima. Kad je prije dvije godine okončana UN-ova preventivna misija u Makedoniji (UNPREDEP), albanska sela na sjeveru Makedonije počela su se žaliti na, kako su tvrdili, previše oštar tretman makedonskih pograničnih stražara.

• Kakvi su ciljevi i kakav je identitet albanskih pobunjenika?

- Makedonska vlada kaže da je nasilje uvezeno s Kosova u Makedoniju. Stalo joj je do toga da pobunjenike označi kao Kosovare. Naše informacije kažu da je angažirana jezgra makedonskih Albanaca, koji su se prije borili s OVK-om na Kosovu. Tamo su dobili oružje i prošli trening, a sada su opet u Makedoniji. Sve je još dosta mutno, no netočno je reći da je to jednostavno izvezeno s Kosova.

• Kakvi su ciljevi ustanika?

- Kako na sjeveru, uz granicu s Kosovom, tako i oko Tetova, oni tvrde da brane svoja sela - od svoje vlastite vlade, te da se bore za svoja nacionalna prava u Makedoniji. Mislim da se namjerno služe jezikom koji će najbolje odjeknuti na Zapadu. Komentatori unutar same albanske zajednice kažu da je prisutan ekstremistički element, koji gaji fantazije o promjeni lokalnih granica.

• Koliko je jak taj element?

- Nitko to sa sigurnošću ne može reći. Velika je sreća da je oko Tetova bilo veoma malo žrtava. Među makedonskim Albancima nije se pojavila velika plima simpatije prema pobunjenicima. No motivi pobune isti su oni koje već dugo jako osjećaju makedonski Albanci: tiču se njihova ustavnog i zakonskog statusa, korištenja jezika, građanskog prava, broja Albanaca u javnom sektoru i državnoj administraciji. Sve je to izazov makedonskoj vladi, ali i šansa za otvaranje političkog procesa. No, ako se sukob oko Tetova ne razriješi na način prihvatljiv vladi u Skopju, bit će vrlo teško otvoriti politički proces.

• Nakon NATO-ove intervencije, status Kosova ostao je neriješen.

- Jasno je da će golema većina kosovskog stanovništva odbiti bilo koje rješenje za Kosovo koje ih ostavlja u istoj državi sa Srbijom. Međunarodna zajednica to ne uzima dovoljno ozbiljno, ali će se morati prikloniti demokratskim težnjama kosovskog naroda. • Nakon smjene vlasti u Beogradu Albanci strahuju da će se njihovi interesi opet žrtvovati da bi se išlo na ruku Srbiji.

- Slažem se da takav strah postoji. Baza za njega je međunarodni entuzijazam prema novoj vlasti u Beogradu. On je očit i u međunarodnom protivljenju nezavisnosti Crne Gore. Stupanj zahvalnosti Koštunici nakon razmjerno mirnog pada Miloševića čini se razumljivim, ali medeni mjesec predugo traje. Koštunica je ono što jest: srpski nacionalist vrlo jakog uvjerenja. To se vidi i iz njegova stava prema Bosni. Osim toga, nastavlja se podrška, financijska i u ljudstvu, koju Vojska Jugoslavije i savezni fondovi daju Vojsci Republike Srpske. To se, koliko znamo, nije promijenilo otkad je Koštunica na vlasti i nije u skladu s obavezama Jugoslavije kao jednog od jamaca Daytonskog sporazuma.

• Beograd je s Republikom Srpskom potpisao Sporazum o specijalnim odnosima.

- Tekst tog sporazuma prilično je općenit, pa čekamo da saznamo što je u aneksu - vrag je, kako kažu, često u detaljima. No razočarava način na koji je Koštunica vodio te pregovore i pošao u Banju Luku na ceremoniju. Nije ga bilo briga da Sarajevo nije bilo zastupljeno na toj ceremoniji, niti da se ona dogodila na zadnji dan Bajrama.

• Kako komentirate zadnja zbivanja u BiH, vezana uz bosanski HDZ?

- Odluka bosanskog HDZ-a bila je, čini mi se, pripremljena unaprijed i ona bi bila donesena prije ili kasnije. Izlika za nju bila je odluka OESS-a da prije zadnjih izbora izmijeni elemente izbornog postupka, što je išlo na ruku Anti Jelaviću. Činjenica da su to učinili odraz je određenog uspjeha međunarodnih organizacija zadnjih godina u pokušaju da ojačaju bosanske središnje institucije i marginaliziraju određene grupacije u BiH - koje su, da tako kažemo, "protubosanske" jer ne žele da BiH funkcionira kao država koja može biti normalan član međunarodne zajednice. Prema izvješćima koje sam čitao, oni su neformalno razmatrali prijedloge o kantonizaciji BiH. Ironija je da se isti termini upotrebljavaju u Mostaru i Zagrebu, od stranaka koje nikako nisu prirodni saveznici. Izazov za međunarodnu zajednicu je da se pozabavi vrlo stvarnim i legitimnim strahovima bosanskih Hrvata, koje brojčano nadjačavaju Bošnjaci i Srbi, te da istovremeno pokuša legalizirati bosanski HDZ.

S HDZ-om u BiH treba napraviti to do da se presjeku njegovi izvori ilegalnog finaciranja, a to znači prije svega efikasnu federalnu carinsku operaciju. Hrvatska vlada morala bi učiniti sve što može, sa svoje strane granice, da se ilegalne operacije ne mogu nastaviti. To bi trebalo zahtijevati od Hrvatske - kao jamca Daytona i kao zrelog člana međunarodne zajednice.

Ekscentrična gledišta lorda Owena

• Što mislite o prijedlozima lorda Owena o teritorijalnim ustupcima Srbiji na račun njenih susjeda poput BiH te Crne Gore u slučaju raspada SRJ?

- Nisam svjestan toga da bi lord Owen bio povezan s nekim unutarnjim krugom elitnih krojača politike na Zapadu. On već godinama zagovara ideje o podjeli, a isto rade i ljudi poput Henryja Kissingera. Ponekad mislim da se Owen još ljuti što međunarodna zajednica 1993. nije podržala Vance-Owenov plan iz te godine, te želi da BiH propadne, kao konačni dokaz da ju je spasiti mogao samo taj plan. Te ideje nisu sada ništa vrednije niti išta više održive nego u bilo kojem trenutku tijekom konflikta. Pogledajte samo njegove zadnje prijedloge o Crnoj Gori - to se jednostavno neće dogoditi. Vrijeme za tu vrstu zamjena teritorija je prošlo i okončano je Daytonskim sporazumom.

• No i bez obzira na to povremeno se čuju špekulacije o teritorijalnoj razmjeni u slučaju odcjepljenja Kosova te izlaska Crne Gore iz Jugoslavije.

- U kontekstu zahvalnosti Zapada Koštunici postoji potencijalna simpatija da bi, ako se SRJ raspadne te Srbija "izgubi" Kosovo, bilo u redu da ju se "kompenzira" na račun BiH dobivanjem Republike Srpske. Ne mislim da mnogi ljudi prihvaćaju ekscentrično Owenovo gledište - a slično zastupa i Goran Svilanović - no određeni rizik postoji. Ako demokratski proces dovede do nezavisnosti Crne Gore i svojevrsne nezavisnosti Kosova, postoji opasnost da ideja o kompenzaciji dobije više pristalica, a do toga ne bi smjelo doći. Naše je gledište da bi raščišćavanje konačnog statusa Crne Gore i Kosova, u skladu s demokratskim težnjama ljudi koji tamo žive, samo pomoglo Srbiji da otkrije što ona zapravo jest.

Jasna Zanić Nardini