Novi list: 30. 03. 2001.

DIE TAGESZEITUNG: BALKAN I PITANJE MULTIETNIČNOSTI

Lijep privid neutralnosti

Političko je pitanje: što rade svi ti vojnici u sastavu SFOR-a, KFOR-a itd. ako čuvaju status quo?

Nasilnu promjenu granica međunarodna zajednica neće dopustiti”, izjavio je njemački ministar vanjskih poslova Joschka Fischer. To se čini poput mudrog i državnički suzdržanog stajališta. Jer tko bi ozbiljno želio da međunarodna zajednica dopusti 'nasilnu promjenu granica'? Fischer dakle u ime međunarodne zajednice izjavljuje da želi očuvati status quo. To zvuči kao da je ta međunarodna zajednica politički neutralna. (Pri čemu nije posve jasno misli li time na UN, NATO ili skupinu zemalja KFOR-a). I izaziva dojam kao da štiti samo važeće međunarodno pravo, poglavito svetu nepovredivost granica suverenih država. Iz Berlina se čuje da su odlučni čuvati teritorijalni integritet republike Makedonije.

To držanje nije novo. Njemačka se dokazala i kao deklarirana čuvarica statusa quo u Bosni i Hercegovini, gdje 20 tisuća vojnika SFOR-a brine za mir, sigurnost i red. Na Kosovu ih je 37 tisuća a njihov broj raste. Sada je političko pitanje što rade svi ti vojnici ako čuvaju status quo? Jesu li oni neutralna sila ili su i sami strana?

Odgovor ovisi o perspektivi a ipak je istodobno vrlo jednostavan: Kosovo Force koji želi očuvati status quo, jest strana. Jer svim se albanskim naporima za nacionalnu suverenost čini neprijateljem a iz perspektive Jugoslavije i Makedonije prijateljem koji je zainteresiran za očuvanje njihovih teritorija. 'Robustna' zaštita statusa quo s NATO-ovim postrojbama doduše posve odgovara zaključnim dokumentima Konferencije o sigurnosti i suradnji u Europi, čiji se potpisnici uzajamno uvjeravaju da poštuju 'pravo svake države na teritorijalni integritet' i da 'granice svih država u Europi drže nepovredivima'. Srbija se u 'albanskom pitanju' dakle nalazi u pogodnom položaju, jer su se sve zemlje KFOR-a obvezale da u Europi neće prihvatiti nove granice, što jednako isključuje suverenu republiku Kosovo kao i 'velikoalbanske' planove. O njima se u zadnje vrijeme govori kad se misli na državnu tvorevinu koja obuhvaća sve albanske narodnosne skupine. 'Velikoalbanski' - to uistinu zvuči prijeteće, gotovo kao velika-Njemačka.

U svakom su se slučaju zemlje potpisnice OESS-a složile da će poštovati 'ravnopravnost naroda i njihovo pravo na samoopredjeljenje': 'Svi narodi' imaju pravo 'posve slobodno i kada i kako to žele, odrediti svoj unutarnji i vanjski status bez miješanja izvana'. Albanci dakle nisu narod, jer im NATO, EU, UN, KFOR ili ministar vanjskih poslova Fischer uskraćuju pravo da sami odlučuju o svojem 'političkom statusu'?

Status quo, koji za Albance ne znači ništa drugo doli da nisu narod koji slobodno smije stvoriti suverenu državu - taj bi status quo mogao dugoročno dovesti do toga da KFOR kao zaštitnik statusa quo bude prepoznat kao neprijatelj Albanaca. Na slobodno ustupanje albanski naseljenih područja od strane Jugoslavije i Makedonije ipak se ne može pomišljatiti. A budući da se na svako nasilno mijenjanje granica mora reagirati 'robustno', stanje na Kosovu mora se neizbježno i dalje zaoštravati, jer se 'međunarodna zajednica' složila da od Albanaca na Kosovu i u graničnim regijama Makedonije očekuje da odustanu od svih nada u nacionalnu suverenost, piše Niels Werber, znanstvenik iz Bochuma u rubrici 'Gost komentator'.