Novi list: 30. 03. 2001.

THE INTERNATIONAL HERALD TRIBUNE: PODJELA MAKEDONIJE?

Neizbježna etnička reforma

Ono što gerilci sada zahtijevaju, ustavnu refomu Makedonije, zahtijevaju i albanske političke stranke posljednjih deset godina

Rat je katalizator promjene. Problem nije zreo da zadobije međunarodnu pozornost sve dok se ne pojavi nasilje, a najnovije nasilje u Makedoniji u tom smislu, nije različito od sheme dezintegracije bivše Jugoslavije tijekom posljednjih deset godina.

Albanski gerilci koji su započeli najnoviji krug nasilja u Makedoniji privlače pozornost na svoje političke zahtjeve nadajući se da će povećavajući rizik, prijeteći da će uništiti stabilnost krhke, multietničke države, međunarodna pozornost konačno biti usmjerena na njih.

Gerilci u Makedoniji koriste taktiku koja je bila uspješna u Preševskoj dolini, duž granice s obližnjom Srbijom. Preševski Albanci, ostavljeni na milost i nemilost nereformirane srbijanske policije i vojske, odlučili su u ruke uzeti oružje i koristiti Kosovo kao logističku bazu. Preševske pritužbe iznenada su postale predmet međunarodno posredovanih pregovora. Kosovo je logistička baza i gerilaca u Makedoniji. No ovo stanje je daleko od one u kojoj bi Kosovo izvozilo pobunjenike u Makedoniju, što je optužba makedonske vlade. Ono što gerilci sada zahtijevaju, ustavnu reformu Makedonije, zahtijevaju i albanske političke stranke posljednjih deset godina.

Nije, s druge strane, istina ni to, kao što to smatraju gerilci, da je pobuna potrebna kako bi represiji Makedonije nad Albancima došao kraj. Stalna evolucija usmjerena prema cilju - etničkim pravima - odvija se u novoj, demokratskoj Makedoniji, i iako nejednakosti postoje, Albanci u Makedoniji, koji čak sudjeluju u koalicijskoj vladi u posljednjih deset godina, u boljem su položaju od Albanaca koji su trpjeli represiju jugoslavenskog predsjednika Miloševića.

Unatoč svemu, pobuna je u tijeku i niti jedan rezultat oružane borbe nije povoljan niti za Makedoniju ni za mir u regiji. Pokušaj slabih vladinih snaga da uguše ovu pobunu potaknut će samo njeno širenje.

Snage NATO-a, na drugoj strani kosovske granice, nemaju misiju u Makedoniji, i nije vjerojatno da će zemlje članice NATO-a, posebice SAD, željeti intervenirati u Makedoniji. Pobunjenici, pak, mogu činiti upravo ono što čine sada, privlačiti pozornost: nisu dovoljno snažni za sukob prsa u prsa. No vrijeme neće pomoći ako sadašnji trend opstane. Makedonci i Albanci sve će više biti skloni da na sadašnji sukob gledaju kao na onaj u kojem moraju štititi svoju etničku pripadnost. A sukob će hraniti sam sebe, do točke u kojoj ostaje samo jedno rješenje - teritorijalna podjela Makedonaca i Albanaca.

Makedonija je sve do sada izbjegla rat, zahvaljujući međuetničkom sporazumu, politici demokratske evolucije i strateške međunarodne potpore. Upravo ova tri čimbenika, ne slaba vojska i policija, očuvali su makedonski teritorijalni integritet. No Makedonija ne može zadržati taj integritet osim u slučaju da iste čimbenike koristi u novim uvjetima.

Nakon deset krvavih godina u bivšoj Jugoslaviji, lekcija za Makedoniju i svijet ne može biti jasnija: neizbježno krvoproliće u Makedoniji može biti zaustavljeno samo što bržim djelovanjem”, piše Veton Suroi, istaknuti kosovski Albanac i pristalica umjerene politike, izdavač Koha Ditorea.