Novi list: 05. 04. 2001.

Šestorka sama sebi kamen oko vrata

Jelena Lovrić

Vladajuća šestorka ostala je preteška sama sebi, primjećuje Vesna Škare-Ožbolt, tipujući da su u Hrvatskoj neminovni prijevremeni parlamentarni izbori, jer kombinacija na vlasti neće moći izdržati do kraja mandata.

Da unutar šestorke vrije - to više ni oni sami ne kriju. Evo, samo jučer potvrdila su to dvojica njenih čelnika, obojica iz glavne stranke aktualne vlasti. Ministar financija Crkvenac, žaleći se kako Vladine reforme nemaju dovoljnu podršku, kaže da čak i neke koalicijske stranke “samo kritiziraju”, “kao da ovo nije i njihova vlast” te poručuje: “neki su prešli granicu”. Istodobno, potpredsjednik Sabora Arlović ponovo je bacio rukavicu SDP-ovom prvom koalicijskom partneru: “HSLS vodi dvostruku igru”, kaže on i dokazuje da se Budišina stranka u posljednje vrijeme distancira i od poteza koje je ranije sama predlagala. Njegov je zaključak čak i u izrazu identičan Crkvenčevom: popuštanje SDP a HSLS-u ”ima svojih granica”.

Znakovito, dvojica važnih Ijudi Račanove stranke gotovo su uglas poručila da slijedi lom, da su odnosi unutar vladajuće šestorke dovedeni do ili preko granice. Za sve javnije i glasnije svađe između partnera u vlasti moguće je prepaznati nekoliko razloga. Prvo malo je popustio pritisak desne halabuke, pa se i njihovo žajedništvo odmah olabavilo. Zaviču li ponovo stožerijade, i vladajući će se homogenizirati.

Drugo, prepucavanja unutar koalicije dio su predizborne kampanje. Stranke u vladajućoj šestorci shvaćaju da su na predstojećim lokalnim izborima same sebi najveći konkurenti. Također je jasno da su u oskudici rezultata svoje vladavine javnosii odlučili ponuditi međusobno verbalno nadmetanje.

Treće, i možda najvažnije: aktualna je vlast svjesna da je više od četvrtine njena mandata protutnjalo a da ništa ozbiljno nije napravljeno kako bi se zaustavilo srljanje u katastrofu. Štoviše, sasvim je neizvjesno kada će se i kako zauzdati negativni trendovi - u povećavanju broja nezaposlenih, strmoglavljivanju standarda, rastućoj socijalnoj nesigurnosti. Vladajućima, čini se, postaje jasno da pitanje odgovornosti neće moći izbjeći. Zato sada traže krivca, zato Crkvenac kuka da je Vlada s reformama ostavljena na brisanom prostoru, s podmetanjima u šestorci i bez javne podrške.

Vladajuća kaolicija jeste glomazna, dijelom i stoga vrlo inertna. Dio njene blokiranosti proizlazi i iz činjenice da momci na vlasti nisu dorasli ulozi koja ih je zapala. Ali dio šestorkine nemoći potječe i iz njenih unutarnjih političkih razlika. Koja politička opcija ima prolaz i najveću podršku u javnosti - o tome se odlučuje izborima. Možda će na koncu i njima to ipak biti jedini izlaz.