Uhićenje bivšeg jugoslavenskog predsjednika Slobodana Miloševića nije bilo lišeno političkih rizika, pa je djelomično odavanje priznanja zbog napora koje je uložio Beograd bilo prikladno. State Department SAD-a učinio je razumnu stvar potvrdivši jugoslavensku suradnju sa sudom za ratne zločine UN-a na taj način nastavljajući američku pomoć Beogradu - za sada. Međutim, činjenica da se Milošević nalazi u srbijanskom zatvoru ne ispunjava dužnost Beograda prema međunarodnoj zajednici. Sljedeći korak jest izručiti ga sudu za ratne zločine u Haagu u Nizozemskoj, zajedno s desetak ostalih optuženika za ratne zločine za koje se vjeruje da se nalaze u Srbiji. Pritisak na Beograd da ovo učini trebao bi se nastaviti.

Milošević je uhićen u nedjelju na temelju jugoslavenskih optužbi za korupciju, zloporabu moći i poticanje nasilja. Pri haškom tribunalu Milošević bi bio suočen s daleko ozbiljnijim optužbama za zločine protiv čovječnosti - moguće i za genocid - zbog njegove brutalne kampanje usmjerene protiv kosovskih Albanaca. Predsjednik Bush, iako je pohvalio uhićenje Miloševića, s pravom je kazao kako bi ono trebalo rezultirati njegovim prebacivanjem Haag.

Jugoslavenski demokratski izabrani predsjednik, Vojislav Koštunica, nije pristaša sudova za ratne zločine, koje je UN oformio 1993. godine kako bi sudio osumnjičenima za zločine počinjene tijekom nasilnog raspada jugoslavenske federacije. Srbijanski nacionalist Koštunica vjeruje kako je tribunal oruđe međunarodne urote protiv Srba. No on je svjestan i toga da Jugoslavija, ako želi biti ponovno integrirana u međunarodnu zajednicu i dobiti pomoć u ponovnoj izgradnji vlastitog gospodarstva, mora igrati prema međunarodnim pravilima i surađivati sa sudom.

Odluka američkog državnog tajnika, Colina L. Powella, da potvrdi kako je Jugoslavija ispunila zadane uvjete znači kako će Jugoslavija ove godine dobiti 50 milijuna dolara i pomoć SAD-a u dobivanju pozamašnih kredita od međunarodnih zajmodavnih institucija. Obećao je daljnju pomoć kada Beograd donese zakon koji će Jugoslaviji omogućiti suradnju s tribunalom za ratne zločine, kada izruči preostale osumnjičenike i oslobodi albanske političke zatvorenike.

No uvjeti koje su odredili Washington i EU trebali bi biti prošireni na zahtjev za izručenje Miloševića. Od Koštunice nitko ne očekuje da svoje mišljenje promijeni preko noći, no ne bi ga trebalo navoditi da pomisli kako, poduzimanjem drugih malih koraka, može izbjeći poduzimanje onog najznačajnijeg - u svjetlu mirenja Srbije s vlastitom novijom prošlosti predavanjem Miloševića u ruke pravosuda zbog zločina protiv čovječnosti koji su počinjeni pod njegovim zapovjedništvom.”