Vjesnik: 05. 04. 2001.

Zbog njegovih »zasluga«, Haag je Miloševiću hotel s pet zvjezdica

Beograd su preplavili plakati kojima narodni pokret »Otpor« želi osvijestiti građane i podsjetiti na sve zločine i štete kojima je Milošević i njegov režim »zadužio« srpski narod / On je pokrao Srbiju uz pomoć tisuća lokalnih »Slobodana Miloševića«. Naša akcija ne teži osveti, nego utuviti u svijest svima da će, budu li se ponašali poput prethodne vlasti, okončati u zatvorima, rekao je »Vjesniku« Predrag Lečić, glavni tajnik »Otpora«

BEOGRAD, 4. travnja - »Tko je kriv za krvave ratove, tisuće mrtvih, spaljena sela, kolone izbjeglica, djecu bez roditelja, invalide bez pomoći, bombardiranje, izborne krađe...?« - pitanje je na jednom plakatu u čijoj se pozadini vidi lik Slobodana Miloševića. Drugi plakat pita, ali i sugerira odgovor: »Tko je kriv za gašenje nezavisnih medija, za ubojstvo Slavka Ćuruvije, za zločin na Ibarskoj magistrali, za brutalnost policije na demonstracijama, za preko 42.000 sati koje su otporaši proveli u policiji, za organizirani kriminal, za politička ubojstva?« Treći plakat »za pljačku naroda, hiperinflaciju, gladne, propale tvornice i nezaposlene radnike, prognane mlade ljude, duhovnu propast i to što nemamo prijatelje u svijetu« upire prstom u Miloševića... Takvi plakati preplavili su Beograd. »Otpor« se neposredno prije Miloševićeva uhićenja opet aktivirao nakon »stodnevne pasivnosti« i agresivnim pristupom, već viđenim tijekom bunta protiv Miloševićeva režima, praktički prisilio vlast na akciju koja se od nje očekivala po osvajanju pobjede na saveznim i na republičkim izborima.

Vrh mafijaškog brijega

»Nakon republičkih izbora, 23. prosinca prošle godine, uvidjevši da se narod u Srbiji opredijelio za demokraciju, odlučili smo novoj vlasti dati 100 dana da se organizira i provede ono što svi od nje očekuju - uhiti Miloševića. Kad je prošlo to vrijeme, pokrenuli smo kampanju "Tko je kriv?", koja je, izgleda, trgnula novu demokraciju i pokrenula ju u akciju. Smatramo da je Milošević bio tek vrh ledenog mafijaškog brijega i da njegovim uhićenjem treba početi proces otapanja. No, njegovim uhićenjem mi ne stajemo, štoviše, da ne bismo trebali sve raditi ispočetka, kampanju nastavljamo širiti na lokalne razine. Slobodan Milošević je pokrao Srbiju uz pomoć tisuća lokalnih "Slobodana Miloševića". Naša akcija ne teži osveti, nego utuviti u svijest svima da će oni koji se budu ponašali poput prethodne vlasti okončati u zatvorima!«, rekao je u razgovoru za Vjesnik Predrag Lečić, glavni tajnik »Otpora«, narodnog pokreta izniklog iz studentskog pokreta osnovanog u listopadu 1998. godine u buntu beogradskih studenata protiv zakona o sveučilištu.

Stilizirana šaka, zaštitni znak »Otpora«, prihvaćena je među građanima kao simbol osobne hrabrosti i odlučnosti za uspostavljanje demokratskih vrijednosti u Srbiji. Lani u veljači u »Otporu« shvaćaju, priča Lečić, »da se ne može promijeniti školski sustav bez promjene sustava u cijelini. Shvatili smo da je Slobodan Milošević apsolutni zločinac i da je isključivi krivac za sve što se prošlih 12 godina događalo u Srbiji. Kad smo odlučili da studentski preraste u široki narodni pokret, imali smo 10.000 članova da bi samo u prvih mjesec dana članstvo poraslo na 80.000!«

»Prvi cilj koji smo zacrtali na našem prvom kongresu prošle godine bio je uhićenje Miloševića, ali i potpuna promjena sustava«, pojašnjava Lečić motive koji »Otpor«, unatoč Miloševićevu uhićenju, još drži važnim u političkom životu Srbije. »Mi smo organizirani i orijentirani samo na Srbiju, jer Crna Gora je u odnosu na ono što je radio Milošević ultrademokracija. Istodobno s kampanjom "Tko je kriv?", na jugu Srbije, na području Bujanovca, Preševa i Medveđe, pokrenuli smo kampanju "Život zajedno", jer ne želimo da nam se ponovi Kosovo. U ratu, za koji je Milošević uvijek tvrdio da ga nije ni bilo, poginulo je više od 40.000 ljudi i mi želimo da Srbi, Albanci i Romi na jugu Srbije shvate da je došlo novo vrijeme u kojemu je zajednički život jedino moguće rješenje. Svi koordinatori iz naših brojnih ogranaka imaju obvezu boraviti na jugu Srbije po tri dana te, po povratku, organizirati humanitarnu pomoć koja se dolje treba dopremiti. Upravo smo prije nekoliko dana dobili pismo zahvale od Srba i Albanaca iz Bujanovca u kojemu se navodi da smo jedini koji su u zadnjih 50 godina pružili ikakvu pomoć tom kraju«, priča Lečić, odjeven u majicu na kojoj se ističe natpis »Dosta«.

Mladi masovno napustili Srbiju

Pitali smo ga znači li to da je Miloševićevo uhićenje »dosta« za njihove političke apetite. »On mora odgovarati pred svojim narodom u Srbiji i za to dobiti najmanje doživotnu robiju. Kad se zadovolji ta pravda, Srbija, koja stalno traži neke privilegije od EU-a, mora nešto učiniti međunarodnoj zajednici, pa neka onda izruči Miloševića Haaškom sudu. Međutim, Haag je za Miloševića hotel s pet zvjezdica s obzirom na sve što je učinio!«, smatra Lečić, koji je na svojoj koži osjetio što znači suprotstavljati se moćnom voždu. Slučaj Lečić, odnosno njegovo uhićenje u zgradi grčkog veleposlanstva i držanje u zatvoru četiri sata, bio je svjetski diplomatski skandal, a bolje nisu prolazili ni drugi otporaši. »Zabilježili smo tri slučaja maltretiranja: u Šapcu, gdje je Dalibor Loznica morao pojesti naljepnicu s natpisom "Gotov je!", Smederevu, gdje je jedan 18-godišnjak počeo jesti plakat, te Vladičinom Hanu, gdje je načelnik tamošnje policije brutalno pretukao četvoricu aktivista "Otpora"«, pojašnjava Lečić.

»Više od 100.000 mladih je napustilo zemlju i vjerojatno se više neće vratiti. Cilj nam je povezati ih i organizirati da u zemljama gdje su našli novi dom djeluju kao neka vrsta »srpskog lobyja«, predstavljajući svojim primjerom Srbiju u novom svijetlu. A Srbija će postati stabilna i prosperitetna država, ako prihvati svjetske i europske standarde. Neophodno je da se na tome ozbiljno, vrijedno, odgovorno i ustrajno radi. »Otpor« obznanjuje početak ostvarivanja tog programa«, objašnjava Lečić koncepciju »Novog patriotizma«, koji će rješenja tražiti u budućnosti, znanju, sposobnima, tržišnom gospodarstvu, stručnjacima, preispitivanju tradicionalnih vrijednosti, toleranciji, dijalogu i pluralizmu.

Željko Garmaz