Vjesnik: 06. 04. 2001.

U Beogradu više nitko ne dvoji o Miloševićevu izručenju Haagu!?

Domaća javnost želi da Milošević najprije izađe pred lice pravde u Beogradu, da bi potom Hrvati, Bošnjaci i Albanci trebali naći svoju zadovoljštinu u Haagu / Tajnik Haaškog suda Holthuis odbio je potvrditi je li ministru pravde Srbije Vladanu Batiću uručio nalog za Miloševićevo uhićenje /Sâm Batić je ustvrdio da nije bilo riječi o Miloševićevu izručenju

ŽELJKO GARMAZ, BEOGRAD

BEOGRAD, 5. travnja – Ako je suditi po dnevnom tisku u Beogradu, teško da više itko u Srbiji dvoji o potrebi izručenja bivšeg predsjednika Srbije i SRJ Slobodana Miloševića Haaškom sudu. »Tehnički problem«, ako se novonastala situacija uopće može problematizirati, jedino je u sve glasnijoj i izraženijoj želji domaće javnosti da Milošević najprije izađe pred lice pravde u Beogradu, gdje bi trebao odgovarati za zlo učinjeno srpskom narodu, a potom, nakon izricanja kazne, u koju neki vjeruju, poput premijera Republike Srbije Zorana Đinđića, »da bi mogla biti i smrtna kazna, ako se pronađu dokazi«, da bi potom Hrvati, Bošnjaci i Albanci trebali naći svoju zadovoljštinu u suđenju u Haagu.

Tajnik Međunarodnog kaznenog suda (ICTY) Hans Holthuis odbio je u četvrtak potvrditi je li ministru pravde Srbije Vladanu Batiću uručio službeni nalog za uhićenje, već pritvorenoga Slobodana Miloševića i optužnicu protiv bivšeg jugoslavenskog predsjednika.

Holthuis je poslije jednosatnog susreta s Beogradu s ministrom Batićem novinarima izjavio da je to bio »dobar razgovor«.

Prije početka razgovora Holthuis je kazao da će vlastima u Srbiji i Jugoslaviji »predati optužnicu i nalog za uhićenje Slobodana Miloševića« kao i da se želi uvjeriti da će mu nalog i optužnica biti uručeni.

Batić je, pak, ustvrdio da »nije bilo riječi o Miloševićevu izručenju« ni inzistiranja na njegovu prebacivanju u Den Haag. U posebnoj izjavi poslije razgovora s Holthuisom ministar Batić je precizirao da »unatoč službenom stajalištu ICTY, rečeno nam je da se neće ustrajati na Miloševićevu izručenju«.

Batić je najavio da će skupina financijskih stručnjaka iz Srbije otići u Den Haag kako bi se obavio temeljit uvid u dokumentaciju kojom raspolaže ICTY vezanu za bankarske račune bivših jugoslavenskih dužnosnika. »Ako bude novih dokaza, optužnica protiv Miloševića može biti proširena«, dodao je Batić.

Dodao je da je tajniku Haaškoga suda predao pismo za glavnu tužiteljicu Carlu Del Ponte u kojem traži podnošenje optužnice protiv političkog vodstva Oslobodilačke vojske Kosova, prije svega Hashima Thaqia. Batić je tražio i da se podnesu optužnice protiv čelnika, kako je kazao »Muslimana, Hrvata i Albanaca«.

Mediji još s neskrivenim zadovoljstvom i pozornošću istražuju svaki, pa i najmanji detalj u vezi s akcijom srbijanske policije koja je 72 sata držala Srbiju u neizvjesnosti građanskog rata.»Jedan od krivaca za neuspio pokušaj oružanog uhićenja Slobodana Miloševića u prvim satima 31. ožujka je, vrlo vjerojatno, i general policije Senta Milenković. Poslije pristanka na zamjenu osobnog osiguranja bivšeg predsjednika SRJ i odlaska iz vile "Mir" u Užičkoj 11, on je, prema svemu sudeći, "zaboravio" obavijestiti pretpostavljene o svemu što se u njoj događalo«.

»Prešutio je«, piše Novi Ekspres, »nevjerojatne količine oružja – od "hacklera", preko strojnica do ručnih raketnih bacača, koje su danima unošene u rezidencijalni kompleks vile ili su, u najgorem slučaju, već bile u njemu kad je bivši predsjednik odlučio da se nastani u bivšoj Titovoj vili«. »Da su obavještajni podaci bili pravi«, zaključuje list, »pokušaj uhićenja ne bi sličio na farsu i kazališnu predstavu s pjevanjem i pucanjem i pripadnici postrojbi za posebne namjene ne bi se osjećali poniženi zbog neuspjelog upada i još bržeg izlaska iz kompleksa«. Inače, piše isti list, svi ti događaji posljednjih dana mogli su se pročitati u knjizi Marka Lopušine »Lov na Miloševića«.

U beogradskim je medijima velik publicitet dobila izjava poznatog stručnjaka za međunarodno pravo Vojina Dimitrijevića koji je ocijenio da Miloševićeva žalba, u kojoj navodi da su iz prihoda Savezne uprave carina u vrijeme njegove vladavine financirane vojne formacije u »republici srpskoj krajini« i Republici Srpskoj, »može imati opasne posljedice za Jugoslaviju«. »Možemo se suočiti s velikim zahtjevima za ratnu odštetu koje su te zemlje podnijele«, rekao je Dimitrijević, dodavši da je »Međunarodni sud pravde sud pred kojim ne odgovara jedan čovjek, nego država!«

Slično razmišlja i poznati odvjetnik Veljko Guberina koji je izjavio da je »žalbom na određivanje pritvora, koju je osobno napisao Slobodan Milošević praktički priznao ono za što su ga optuživali – da je poticatelj i pomagač građanskog rata u Hrvatskoj i BiH«. »On je na taj način navukao bijedu na vrat našoj zemlji, jer sad oni imaju pravo tražiti naknadu štete«, rekao je on, ocijenivši Miloševićev postupak »skandaloznim«. Zaključio je da je Milošević pokazao »da je čovjek koji je spreman sve zapaliti da bi ušao u povijest«.

U Beogradu su Miloševićeve pristalice, njih oko 200, organizirali prosvjed ispred Centralnog zatvora, tražeći da se Miloševiću dopusti obrana sa slobode. Pored transparenata »Ne damo Slobu«, »Slobo, vrati se«, posebnu pozornost izazvao je jedan prosvjednik koji je nosio natpis: »Uhapsite mene, i ja sam Slobodan!«

Inače, najposjećeniji Internet site u Srbiji »Beocity« darovao je Miloševiću doživotnu pretplatu na magazin Žica, »ako bi lakše osmislio duge dane u zatvoru, a pretplata će mu omogućiti usavršavanje na polju informacijskih tehnologija, koje mu mogu biti veoma dragocjene za vrijeme boravka u Haagu, gdje je dopušteno korištenje računala«. Tom je pretplatom Miloševiću omogućeno i sudjelovanje u nagradnoj igri u kojoj je glavni dobitak vespa »Piaggio«.

Novine su otkrile, također, da Milošević u zatvoru »ne gubi pravo na mirovinu«, a Bogdan Tirnanić u najnovijem broju tjednika Nin zapaža da su se »Milošević i televizija ponovno sudbinski spojili 13 godina poslije Osme sjednice«. »Taj simbolički ponovni susret pokazao je kako su se i koliko televizija i Milošević u međuvremenu izmijenili: Izravan prijenos definitivna pada onoga čija se moć nad našim životima činila vječnom, bio je sasvim drukčija predstava od izravnog prijenosa njegova ustoličenja u gospodara sudbine«, primjećuje Tirnanić.