Vjesnik: 08. 04. 2001.

Predizborna obećanja - udica s lošim mamcem!

Da su barem svaki dan izbori, rekli bi mnogi. Političari bi se više trudili rješavati svakodnevne nedaće onih koji su ih izabrali. Naime, uobičajeno je da se više bave svojim međusobnim ili unutarstranačkim odnosima, a onda se pitaju zašto građani pokazuju sve veći bijes prema političarima, koji nerijetko uzalud troše njihove teško zarađene kune za nadmetanje u svađama

GORANKA JUREŠKO

Poslije petotjednog zasjedanja Hrvatskog sabora moglo bi se reći - repa je iščupana, odnosno Ustav je promijenjen, izborni je zakon teškom mukom prihvaćen i predizborna kampanja za lokalne izbore predviđene za 20. svibnja može početi. No, da ne bi bilo zabune, ipak se nije čekao pucanj startnog pištolja. Predizbornu su kampanju neki započeli već tijekom usuglašavanja izbornih zakona, kao i onih koji se odnose na decentralizaciju lokalne uprave i samouprave. Osobito je to uočljivo kod dijela koalicijskih partnera vladajuće šestorice koji svoj rejting redovito potvrđuju u pojedinim regijama znatno uspješnije nego li na državnoj razini.

A da su predizborne aktivnosti uzele maha najbolje potvrđuju glasovanja u parlamentu kad je riječ o »osjetljivim« zakonima. Nedostatak kvoruma koji je u petak na kraju saborske sjednice zazivao predsjednik Zlatko Tomčić, potvrđuje da neki iz koalicije koji su željeli ostati kod svojih tvrdnji da neće dignuti ruku za predloženi izborni zakon kojim se gradonačelnici, načelnici i župani ne biraju neposredno, jednostavno su izostali s glasovanja.

Hoće li činjenica da su željeli postići da vuk bude sit i koza cijela, biti dovoljan alibi za ostatak koalicijskih partnera koje su njihovi šefovi klubova priveli »na klanje« biračima? Jamačno ne, jer su nezadovoljstvo u više navrata pokazivali i SDP i HSLS, premda ni to nije urodilo plodom - s više rukica u zrak, kako tijekom glasovanja kaže Tomčić.

Da se ne bi »blamirali« pred biračima, jer oporba uvijek kad je riječ o takvim »osjetljivim« zakonima traži pojedinačno glasovanje uz prozivku, dio se zastupnika nije pojavio na glasovanju. Tako su IDS-ovci u petak kolektivno otputovali kući uoči glasovanja, a Zlatko Kramarić ostvario je svoje prijetnje također izbjegnuvši glasno »da« za izborni zakon, jednostavno ostavljajući svoju zastupničku stolicu praznu.

Nije izdržala ni čelnica HNS-a Vesna Pusić, pa je svojim stranačkim kolegama prepustila bojišnicu, ostavila ih da budu suzdržani, a ona sama vjerojatno je u petak poslije podne imala važnijeg posla nego li dosljedno (kako je najavila) braniti stav o nužnosti neposrednog izbora gradonačelnika. Uostalom, sama je nekoliko puta u raspravi pojasnila da je samo riječ o predizbornom obećanju svih stranaka šestorke koje se, eto, sad ne poštuje.

Oni koji vode zakonodavnu »igru« u koaliciji uzvratili su, da niti ima vremena, niti je sazrijelo vrijeme, za tako veliki zaokret u demokraciju?! Ipak, čini se da je presudilo to što je znatno više razloga da se na budućim izborima propita rejting stranaka nego li onaj pojedinaca pa je tome prilagođena i izborna inženjerija, jer željeli to priznati ili ne, malo je stranaka koje se mogu pohvaliti većim brojem karizmatičnih osoba na lokalnoj razini.

A kakva će biti kampanja za lokalne izbore? Sigurno teška jer izborne »udavače« premalo konkretnog nude u miraz, a sve je manje i onih lakovjernih koji će nasjesti samo na platonska obećanja. Tamo most, tamo tunel, ovdje cesta i vodovod, pa onda red nacionalnog, pa red europejstva i globalizacije, a sve bez šuškavih jamstava u obliku kuna, jamačno neće osigurati onaj postotak glasova koje svaka od stranaka koja ponudi svoju listu na izborima - očekuje. Kako »opipljivosti« teško može biti u konkretnijem i obimnijem obliku u sljedećih mjesec dana, to smo svjedoci više-manje papirnatih »ješki«, pa tko se uhvati, uhvati.

Među ostalim, to je jamačno i prijedlog o ukidanju vojnoga roka sad, odmah i namah, kao da je riječ o ukidanju dobrovoljnog društva za zaštitu udava u Hrvatskoj.

Potezom pera obećava se mladima, a zna se na što oni najlakše padaju (jedanput dekriminalizacija lakih droga, drugi put vojni rok), da će eto već od sljedeće godine skinut sa svoje kralješnice tu obvezu, koja ih čeka prije nego li krenu na zavod za nezaposlene (jer nitko im ne obećava da će od 2002. godine biti ukinuta nezaposlenost).

Prvi je na tu temu »guknuo« predsjednik Stipe Mesić, a podržala ga Vlada, jer to je kažu - ušteda. Kao da je cilj štednja na »kruhu i luku«, a ne zarada koja će biti dostatna za osiguranje primjerene vojne obučenosti i opremljenosti. Vrlo brzo, Mesić, koji i tako ne izlazi na izbore, poručuje da kao vrhovni zapovjednik oružanih snaga drži da bi 2002. godina bila prekratak rok za tako ozbiljan posao, i ostavlja Radošu i MORH-u ne bi li baš pred izbore vadili vruće kestenje i snosili posljedice preranog kukurikanja.

Samo naivni mogli bi podržati takav potez u zemlji okruženoj nestabilnom BiH i SRJ, te s latentnim ratom u neposrednom susjedstvu. Naime, zalijepi li se dio birača na taj lijepak vrlo će brzo otkriti da je prevaren, a osveta na sljedećim izborima bit će sigurno slatka.

Što li tek reći na najavu promjene statuta Istarske županije, po kojoj bi se uvela dvojezičnost na cijelo područje tog dijela lijepe naše, nego - i opet izbori. Mnoge je to podsjetilo na 1995.godinu i isti pokušaj koji je završio odlukom Ustavnog suda o uklanjanju dvojezične (hrvatski i talijanski) ploče sa zgrade županije s tim da sad Istrani imaju zakonsko pokriće za takvu odluku.

Riječ je o Ustavnom zakonu o uporabi jezika i pisma nacionalnih manjina. No, kako je spomenuti zakon na snazi već gotovo godinu dana pravo je pitanje zašto je IDS, kao stranka koja ima lokalnu vlast u Istri, tek sad, mjesec dana pred lokalne izbore, osvježila memoriju i krenula u izmjene koje bi im mogle pribaviti i dodatne glasove talijanske nacionalne manjine koja je tamo i najbrojnija.

Očito, svaki glas bit će dragocjen, pa nije teška ni jedna žrtva, ne bi li se ili osvojio koji vijećnički mandat više ili zadržala vlast.

Ni zagrebačka gradska skupština ne želi zaostati u pokušaju bacanja predizbornog mamca, pa se ovih dana čuju i najave po kojima bi umirovljenici s malim mirovinama, žive li u Zagrebu, u travnju mogli dobiti oko 300 kuna iz gradske blagajne. I ne samo to već će i ostalim umirovljenicima mjesečna primanja stići neuobičajeno rano - čak prije Uskrsa.

Da su barem svaki dan izbori rekli bi mnogi. Političari bi se više trudili rješavati svakodnevne nedaće onih koji su ih izabrali. Naime, uobičajeno je da se više bave svojim međusobnim ili unutarstranačkim odnosima, a onda se pitaju zašto građani pokazuju sve veći bijes prema političarima, koji nerijetko uzalud troše njihove teško zarađene kune za nadmetanje u svađama.

Umjesto konkretne i bogate ostavštine nakon završetka mandata češće ostavljaju »nasljeđe prošlosti«, a manje ostvarenje predizbornih obećanja. Predstojeći lokalni izbori teško mogu biti prekretnica takvog ponašanja hrvatskih političara o čemu svjedoče i najnoviji pristupi predizbornoj kampanji koja sve češće podsjeća na »božanstvenu komediju« mrtvih obećanja.