Vjesnik: 09. 04. 2001.
Opasnost od novoga rata na Balkanu
Bivši američki veleposlanik pri UN-u i »glavni arhitekt« Daytonskih sporazuma Richard Holbrooke u nedjeljnom The New York Timesu zagovara aktivniju američku ulogu na Balkanu, unatoč svim rizicima i troškovima, dokazujući kako europska sigurnost i stabilnost ostaju temeljni interesi američke nacionalne sigurnosti
NEW YORK, 8. travnja (Od Vjesnikova dopisnika) - Bivši američki veleposlanik pri UN-u, i »glavni arhitekt« Daytonskih sporazuma Richard Holbrooke u nedjeljnom The New York Timesu objavljuje opširan ogled o američkoj ulozi na Balkanu. Upozoravajući na opasnosti od novoga rata na Balkanu, Holbrooke kaže da »SAD mora voditi događaje, jer će u protivnom biti - vođen događajima«.
Kao »čovjek koji je s Miloševićem proveo najviše vremena (od svih Amerikanaca)«, Holbrooke izražava »zahvalnost što je uloga Miloševića očito sada dovedena do kraja njegovim uhićenjem«, ali preostala su još dvojica kojima je mjesto pred sudom u Haagu, ističe Holbrooke - Karadžić i Mladić. »Neodlučnost NATO i SAD da uhite tu dvojicu jedina je stvar koja me zbunjuje u vezi sa zapadnom politikom na Balkanu nakon Daytonskih sporazuma 1995. godine«, kaže Holbrooke. Ironija je, kaže Holbrooke, što s uhićenjem Karadžića najviše oklijevaju Amerikanci (u Bosni), premda je očito da bi to uhićenje ubrzalo povlačenje blizu 5000 američkih vojnika iz Bosne, upozorava Holbrooke. S uhićenim bi Karadžićem bila mnogo jednostavnija primjena Daytonskih sporazumna, kaže Holbrooke. Miloševićevo uhićenje, podsjeća on, rezultat je američkog pritiska, posebno američkog inzistiranja da Beograd surađuje sa Sudom u Haagu.
»Najava Colina Powella nakon uhićenja, da će američka pomoć sada biti nastavljena, posve je u redu«, kaže Holbrooke, »ali ona samo odgađa velike odluke koje vise nad američkom politikom na Balkanu. A odgađanje je samo taktika, ne i stvarna politika«. »Ako SAD ne bude vodio događaje, onda će događaji voditi njih«, ističe. »Ne može netko misliti da će dobivati na vremenu, razmatrajući svoju politiku i "okupljajući ekipu". Povijest teče dalje i neće se zaustavljati da pričeka dok Senat ne sasluša kandidate i potvrdi imenovanja. Najnovije akcije makedonskih Albanaca i bosanskih Hrvata dijelom su reakcije na novu američku administraciju koja se doživljava kao pasivna i neaktivna na Balkanu. Ta percepcija potiče separatiste da pokušaju vratiti dobitke iz prošlih pet godina. Peti balkanski rat počeo je tako na Balkanu - u Makedoniji, a Washington je suočen s izazovima također i u Bosni, Crnoj Gori i na Kosovu...«, kaže.
U Bosni, analizira Holbrooke, najnoviji izazov dolazi od bosanskih Hrvata koji »pokušavaju razoriti krhku muslimansko-hrvatsku federaciju... Njihov je cilj stvaranje separatne hrvatske mini državice i možda da je jednom pripojiti Hrvatskoj. (Ciljevi bosanskih Srba su slični.) Ako bi Hrvati u tome uspjeli, Dayton bi efektivno bio mrtav, a Bosna teško ranjena. SAD stoga mora predvoditi odlučan međunarodni napor protiv tih kriminalnih elemenata, uhićujući ih i upotrebljavajući silu, ako je potrebno«.
Holbrooke dalje analizira problem s Crnom Gorom i kaže kako bi međunarodna zajednica teško mogla reći »ne« volji crnogorskog naroda. »Ako Crna Gora proglasi nezavisnost, mi ćemo morati živjeti s time«, kaže on. O Makedoniji: prepuštajući, kao i 1991.godine, sve poteze Europi, SAD u Makedoniji riskiraju ponavljanje istih pogrešaka. O Kosovu: dok se ne postigne konačno rješenje, trupe NATO moraju ostati na Kosovu.
Zaključak Richarda Holbrookea: Svi rizici i svi troškovi apsolutno su isplativi ako se ima u vidu činjenica da je sigurnost i stabilnost Balkana u temeljima američkih interesa. Jedina dilema koju Holbrooke sada vidi, također je jednostavna. Naime, između brzog reagiranja i miješanja, i malih troškova, ili kasnijeg reagiranja i smirivanja kriza, i golemih troškova, izbor, prema Holbrookeu, pada na ono prvo, pa i na Balkanu.
Krešimir Fijačko