DANI: 20. 04. 2001.

Ekskluzivno: Carla Del Ponte, tužiteljica

Tuđmana je od Haaga spasila smrt!

Glavna tužiteljica Međunarodnog tribunala za ratne zločine počinjene na prostoru bivše Jugoslavije ima fascinirajuću biografiju, težak posao i zadivljujuću hrabrost. Žena protiv koje su bile najpoznatije gangsterske organizacije na svijetu otjelotvorenje je potrage za balkanskom pravdom. U intervjuu Danima ona govori o političkim manipulacijama sudom u Haagu, ističe manjak saradnje Sarajeva i Zagreba glede "slučaja Milošević", objašnjava svoje zahtjeve SFOR-u, demantira informaciju da je u Sarajevo donijela optužnice, najavljuje nove haške predmete: Kazane i Bugojno...

"Neke ljude najkorisnije opišu njihovi neprijatelji, ljudi koji ih se plaše i koji ih preziru. Propagandna mašina srbijanskog tiranina Slobodana Miloševića Carlu Del Ponte zove 'novi Gestapo'. Pripadnici Cosa Nostre sa Sicilije, koji su Del Ponteovu pokušali dići u zrak 1988, zovu je La Putana, a jedan od mnogih bankarskih službenika čijim se poslovima bavila kao državni tužitelj Švicarske definira je kao nenavođenu raketu. Ali, njen prijatelj, heroj borbe protiv mafije, talijanski sudac Giovanni Falcone, nazvao ju je utjelovljenjem tvrdoglavosti, a ona sama sebe naziva strastvenim pušačem i tužiteljem", napisao je poznati britanski novinar Ed Vulliamy u Guardianu januara ove godine, u tekstu pod zanimljivim naslovom - Anđeo osvete.

Carla Del Ponte treća je žena na mjestu tužitelja Haškog suda, ali prva tužiteljica od karijere koja se našla na toj poziciji. Rođena je u Luganu 1947. i tu se prvi put počela baviti pravom. Žena koja kaže da "nikada nije služila nikome i ničemu osim zakonu", "žena sa neprijateljima", u međuvremenu se udala i razvela od čovjeka o kojem ne govori ništa i rodila sina o kojem govori vrlo malo. Kao državni tužitelj, bila je jedina osoba u švicarskom javnom životu sa naoružanom pratnjom 24 sata dnevno.

Poznata je postala kada je kao javni tužitelj otvorila istragu danas poznatu kao "Pizza connection" i dešifrovala brojne račune koje je talijanska mafija imala u švicarskim bankama. U tom poslu upoznala se i sprijateljila sa sudijom Falconeom i bila s njim u njegovoj kući kada su karabinjeri na vrijeme otkrili nešto više od 20 kilograma eksploziva (Semtex) u temeljima. Falcone je ubijen, a Del Ponteova nastavila - na svoj način. Nakon obračuna sa talijanskom, obrušila se na rusku mafiju. Bila je prva koja je bivšeg ruskog predsjednika Borisa Jeljcina optužila za suradnju sa organiziranim kriminalom. Zaledila je milionske račune, također bivše, predsjednice Pakistana Benazir Bhutto, kao i još 118 miliona dolara sa računa Raula Salinasa, brata meksičkog predsjednika Carlosa Salinasa.

U septembru 1999, odlukom Vijeća sigurnosti UN-a, na mjestu glavne tužiteljice Haškog suda zamijenila je kanadsku sutkinju Louise Arbour. Tribunal se u međuvremenu zahuktao, a vjerovatno najveći pomak u radu ove institucije dogodio se prošlog mjeseca, presudom fočanskoj trojci, kojom je silovanje postalo ratni zločin. Ovaj put u borbi protiv silovatelja i ratnih zločinaca, tužiteljica je jednako odlučna i tvrdoglava. Intervju Danima dala je nakon posjete Sarajevu, i svega nekoliko dana po hapšenju Slobodana Miloševića.

DANI: Gospođo Del Ponte, srpski šovinistički krugovi nazivaju Haški sud političkom institucijom. "Slučaj Milošević" u velikoj mjeri ide u prilog njihovim tvrdnjama: optužnica je podignuta tek nakon što je on izazvao sukob sa NATO paktom i to, za sada, samo za zločine na Kosovu?

DEL PONTE: Slobodan Milošević je optužen za zločine protiv čovječnosti na Kosovu, ali je već više godina pod istragom za zločine počinjene u BiH i Hrvatskoj. Međunarodni krivični sud, kao što znate, bavi se individualnom odgovornošću, a što se Miloševića tiče, u tri slučaja je riječ o individualnoj komandnoj odgovornosti. Nema ničeg političkog u podizanju optužnice, ona se gradi na osnovu dokaza: kad imamo dovoljno dokaza, onda izađemo sa optužnicom. Istrage vezane za njegovu ulogu u zločinima počinjenim u toku rata u Bosni i u Hrvatskoj nisu jednostavne. Za razliku od Kosova, država na čijem se čelu nalazio Milošević nije bila zvanično u ratu niti u Bosni niti u Hrvatskoj. Zato je teže pronaći čvrste dokaze duž cijelog lanca zapovijedanja, sve do samog vrha. Također, treba dodati da nam kako Sarajevo, tako ni Zagreb dugo nisu pomagali u tim dvjema istragama protiv Miloševića.

DANI: Da li ste spremali optužnicu protiv Franje Tuđmana i da li ga je od interesovanja tužilaštva zaista spasila sama smrt?

DEL PONTE: Da, vodili smo istragu protiv Franje Tuđmana. Ona je bila pri kraju i bili smo spremni za podizanje optužnice kad je umro. Da nije umro, danas bi bio jedan od haških optuženika.

DANI: Očigledno je da novi jugoslavenski predsjednik nije zainteresiran za suradnju sa Tribunalom, i da onda kad to čini, čini veoma nerado. Štaviše, nedavno se javno usprotivio hapšenju bivšeg gradonačelnika Prijedora, Milomira Stakića, a negodovao je i prilikom Miloševićevog privođenja. Kako zaista planirate natjerati novu jugoslavensku vladu da izruči Miloševića?

DEL PONTE: Tužilaštvo nema svoju policiju, pa nije nadležno za uhićenja. U potpunosti zavisimo od suradnje raznih država i od njihovih sudskih vlasti i policije, koji imaju nadležnost, pa i zakonsku obavezu da pokrenu postupak hapšenja i prebacivanja optuženika u Haag. Jugoslavija, kao i sve države članice UN-a, ima zakonsku obavezu da surađuje sa Međunarodnim krivičnim sudom, pa i da uhiti i prebaci u Haag sve optuženike, bez razlike. Zato računam da će međunarodna zajednica izvršiti pritisak na Beograd da poštuje sve svoje obaveze, uključujući i one koje potiču od Haškog tribunala. Srbija ne može biti izuzeta od pune suradnje sa Tribunalom. Milošević ne može uživati poseban tretman, iako je bivši šef države: on je za nas optuženik kao i svi ostali. Pravda neće biti zadovoljena sve dok Miloševiću ne bude suđeno po našoj optužnici za zločine protiv čovječnosti počinjene na Kosovu, kao i po optužnici za zločine u Bosni i Hrvatskoj koju ćemo vjerovatno podići protiv njega.

DANI: Možete li nakon susreta sa svim balkanskim liderima usporediti jugoslavenske, hrvatske i bosanskohercegovačke vlasti? Nemate li utisak da hrvatska i jugoslavenska vlast sliče i da se u velikoj mjeri ne žele odreći rezultata prethodne - Tuđmanove, odnosno Miloševićeve - politike?

DEL PONTE: Zaista ne želim davati takve, političke ocjene.

DANI: Nedavno se ispostavilo da tužilaštvo vodi istragu o navodnim zločinima ARBiH u Srebrenici. Zanima me kada će ostali slučajevi kao što su Kazani ili nestanak civila na stadionu u Bugojnu biti procesuirani? Kazani su, recimo, blago procesuirani pred ovdašnjim sudovima: da li ćete tražiti preuzimanje tog slučaja?

DEL PONTE: Tačno je da istražujemo te navodne zločine Armije RBiH. Detalji ove istrage bit će uskoro poznati javnosti jer se spremam podići optužnice u narednim nedjeljama. Glasine da sam federalnim vlastima u posljednjoj posjeti Sarajevu predala trideset ili više optužnica, nisu tačne: štaviše, nisam im predala nijednu optužnicu. Kada je, pak, o Kazanima riječ, tužilaštvo još uvijek vodi istragu protiv specijalne jedinice koja je počinila navodne zločina u više mjesta, pa i u Kazanima.

DANI: U svom posljednjem izvještaju ICG je dio krivice za HDZ-ov pokušaj uspostave "hrvatske samouprave" stavio na teret tužilaštvu, koje, kako se u tom dokumentu kaže, sporo istražuje navodne zločine nad Hrvatima. Kako to komentirate?

DEL PONTE: Rad tužilaštva će moći pravedno da se ocijeni kad završimo cjelokupni program naše istrage, što se, po našim predviđanjima, može očekivati tek 2004. godine. Do tada, javnost neće biti dovoljno upućena u detalje naših istraga da bi o tome mogla suditi. Javnost također mora shvatiti da ne možemo otkriti sve što radimo, da naš rad mora ostati što povjerljiviji da bismo mogli dovesti do kraja sve naše istrage. Poslije, kad budemo podigli sve optužnice, svako će moći na osnovu potpune slike našeg rada dati svoju ocjenu. Za sada, konstruktivnije od kritike bi bilo da se svi u bivšoj Jugoslaviji, pa i u međunarodnoj zajednici, založe da se oni koji su već optuženi od MKS-a budu prebačeni u Haag kako bi moglo početi njihovo suđenje.

DANI: Mnoge žrtve se plaše da će tužilaštvo zaobići počinitelje zločina koji u ratu nisu imali značajnu vojnu ili političku funkciju, ali su učestvovali u provođenju genocida. Oni još uvijek žive tamo gdje su nekad živjeli i žrtve su, ako se vrate kući, prinuđene da ih sreću svaki dan. Šta možete učiniti da razbijete njihove strahove?

DEL PONTE: Međunarodni krivični sud je ad hoc institucija. To je privremena institucija koja neće biti u stanju da procesuira sve ratne zločince. Zato se poslije procesuiranja nižeg ranga počinitelja sada koncentrira na osobe koje su na nivou regiona ili na nivou cijele jedne zemlje planirali, organizirali i omogućili zločine. Znači, težimo da procesuiramo ljude koji su bili na vrhu lanca zapovijedanja. Domaće sudske vlasti će morati da preuzmu ostali dio posla i da procesuiraju počinitelje nižeg ranga. U Bosni i Hercegovini je taj posao započet u okviru Rimskog sporazuma, uz suradnju sa nama.

DANI: "Denacifikacija" je riječ koja budi sjećanja na Drugi svjetski rat, ali i implicira da je broj ljudi koji su zaista učestvovali u zločinima mnogo veći nego što to bosanske političke strukture hoće priznati. Nije li takvo, temeljito istraživanje zločina, sve do posljednjeg logorskog stražara, jedini način da se pod ovaj rat podvuče crta i spriječe neki naredni sukobi?

DEL PONTE: Međunarodna jurisdikcija, odnosno Tribunal, pa i domaće sudstvo imaju pred sobom veliki posao. Ali, nerealno je očekivati da svi počinitelji, do posljednjeg stražara u logoru, odgovaraju pred sudom. Ovo je ipak pitanje od društvenog značaja. Sve države bivše Jugoslavije moraju počiniti istinski napor da se suoče sa prošlošću, da prevaziđu svoju recentnu povijest. Kao tužitelj mogu samo podsjetiti da za ove zločine ne važi princip zastarijevanja.

DANI: Jacques Paul Klein, šef Misije UN-a u BiH, nedavno je kazao kako je činjenica da su Mladić i Karadžić na slobodi "sramotni pokazatelj nesposobnosti međunarodne zajednice da se uhvatiti ukoštac sa zlom". Da li i Vas frustrira to što su njih dvojica na slobodi već šestu godinu poslije rata?

DEL PONTE: Naravno da ne mogu prihvatiti da poslije tolikih godina neki optuženi još uvijek budu na slobodi. Zato bez prestanka ponavljam nadležnima, uključujući i SFOR, da preduzmu sve kako bi ih uhapsili, i zato im pružam sve potrebne informacije. A zašto do njihovog hapšenja još nije došlo, to trebate pitati njih.

DANI: Brojni novinari su svojim pisanjem i izvještavanjem pridonijeli zločinima. Spomenut ću, samo kao primjer, dvojicu novinara Radio Prijedora koji su bili članovi Kriznog štaba zajedno sa uhapšenim gradonačelnikom Stakićem. Da li Tužilaštvo planira istraživati učešće nekih novinara u zločinima?

DEL PONTE: Mi se bavimo krivičnim postupcima, a ne historijom. Nije u našem mandatu da se bavimo ulogom medija u ratu. Ali, pogledajte primjer Ruande: osobe koje su preko medija naredile zločin mogu se naći pred sudom.

DANI: Vaša se slika vrti na svim TV stanicama u svim zemljama bivše Jugoslavije, skoro od jutra do mraka: rijetko koja emisija vijesti prođe a da se ne spomene Vaše ime. Premda može zvučati pomalo čudno, recite kako se osjećate kao vjerovatno najviše snimana osoba na Balkanu?

DEL PONTE: Osjećat ću se dobro kad pop zvijezda, a ne jedan tužitelj, bude najviše snimana osoba na Balkanu.