Nakon što je nedavna rasprava u Ministarstvu pravosuđa povodom predmeta “HSP” pokazala kako je Đapić krivotvorio dokumente na osnovi kojih ga je bivše Ministarstvo uprave u rujnu 1993. uz naputke Tuđmanove Vlade iz lipnja 1993. uknjižilo kao “novog predsjednika Hrvatske stranke prava”, nakon što je državno odvjetništvo iz Splita protiv Đapića pokrenulo i završilo istražni postupak zbog krivotvorenja magisterija te i dan danas (uzaludno) čeka da Zlatko Tomčić i Milanka Opačić Đapiću skinu parlamentarni imunitet kako bi mu se konačno moglo suditi, i nakon što su objavljeni Tuđmanovi transkripti pokazali da je Đapić bio trojanski konj u oporbi, i nakon mnogih drugih otkrića lopovluka toga hohštaplera on i dalje uživa javni ugled u Saboru, na Hrvatskoj radio-televiziji, u tisku, na prijemima i domjencima i tako redom. Hrvatsko društvo tako je poniženo da se građani čak moraju žaliti Đapiću kao “predsjedniku saborskog odbora za predstavke i pritužbe”. Izvrsno je primijetio akademik Supek da “je Đapić spoj zloće i gluposti”.

Da li Hrvati nakon Tuđmana i drugih “velikana” postkomunističke Hrvatske uvijek i uvijek moraju birati Barabu koja im se nameće? Danas, sutra će Đapić imati takav “ugled” da će postati predsjednik Republike ili predsjednik Vlade Republike Hrvatske. Za njega to i nije neki problem jer je jednom već krivotvorio potpise za predsjedničku kandidaturu. Drugi put će krivotvoriti izborne glasove, ako mu se dopusti nastavak te trakavice. I ne samo to. Đapić će na taj način opet postati magistar, i ubrzo doktor znanosti, ako već nije.

Goran Jurišić