Republika: 20. 04. 2001.

Ministar Goranko Fižulić nije ni jedini ni prvi koji bi trebao izletjeti iz Vlade

Piše: Darko Markušić

U sklopu najava o rekonstiukciji Račanove Vlade i rasprava o imenima ministara koje bi svakako trebalo zamijeniti, najčešće se spominje ministar gospodarstva Goranko Fižulić.

Fižuliću se na teret stavlja bavljenje privatnim poduzetništvom i neizravno se želi reći da dužnost ministra zlorabi u privatne svrhe. No, takve tvrdnje barem zasad nisu dokazive. Nadalje, Fižulićevi kritičari ističu loše stanje u gospodarstvu, rekordan porast broja nezaposlenih, pojavu stečajeva, ali i izostanak novog zapošljavanja i novih investicija.

Listi "pogrešaka" ministra gospodarstva pribraja se, među ostalim, i kontinuirano poskupljenje naftnih derivata.

Ni jedini ni prvi

No, istina je ipak nešto drukčija i Fižulić sigurno nije jedini, a niti prvi, koji bi trebao izletjeti iz Vlade.

Ministarstvo gospodarstva odgovorno je uistinu za privlačenje stranih investicija i za trasiranje osnovnih kontura buduće hrvatske gospodarske strukture. No, Fižulićevo ministarstvo nije jedino ekonomsko ministarstvo u Račanovoj Vladi i na veliki broj pitanja ipak ne može izravno utjecati.

Primjerice, Ministarstvo gospodarstva može sugerirati obrise porezne reforme, no porezni zakoni su ipak u nadležnosti Ministaistva financija.

Investicijski projekti, pak, spadaju u resor Ministarstva za javne radove, obnovu i graditeljštvo, dok za poticanje obrta i malog poduzetništva već više od godinu dana postoji, iako to još mnogi ne znaju, zasebno ministarstvo. Fižulić ne može isto tako biti odgovoran ni za kaos u poljoprivrednoj proizvodnji.

Naivno vjerovanje

Međutim, ministar Fižulić najodgovorniji je za izostanak značajnijih izravnih stranih investicija jer je nakon silaska HDZ-a s vlasti, kao i ostali političari vladajuće šestorke, naivno vjerovao kako će strani kapital nakon političkih promjena odmah nahupiti u Hrvatsku.

Isto tako, Fižulić je učinio još jednu pogrešku najavom izravnih kontakata s predstavnicima 500 najvećih svjetskih kompanija. Multinacionalne tvrtke neće ući u Hrvatsku samo zato što ih poziva jedan ministar gospodarstva, a pogotovo zbog toga čina neće Hrvatsku trerirati sebi ravnopravnom.

Zalijetanje s privatizacijom

Ministar Fižulić više se puta zaletio obećavajući brzu privatizaciju državnog portfelja i pojedinih tvrtki. No, od tih najava najčešće nije bilo ništa. Bez ikakvih dvojbi ministar gospodarstva kriv je i zbog toga što je pristao, kao i njegova stranka - HSLS, igrati sporednu ulogu u vladajućoj koaliciji. Naime, sve ključne gospodarske odluke ipak kreiraju ministri članovi SDP-a, a kada je o privatizaciji riječ, ipak je odlučujuća uloga Slavka Linića - potpredsjednika Vlade i predsjednika Upravnog odbora Fonda za privatizaciju.

Fžulić, dakle, sam ne može spasiti pojedine tvrtke koje su pred stečajem iako bi mogao biti malo oprezniji s najavama njihova gospodarskog oporavka.

No, kod sastavljanja ministarskih lista za smjenjivanje ipak bi etrebalo biti malo oprezniji. Fižulićevo je ministarstvo, naime, ipak učinilo bitne pomake u intenziviranju zaključivanja ugovora o slobodnoj trgovini s drugim, u prvom redu, tranzicijskim zemljama.

Veliki plus je i spašavanje hrvatske brodogradnje. Javna je tajna da je upravo ministar gospodarstva bio najveći zagovarnik što veće državne uloge u poticanju brodogradnje.

Fižulić je radi osiguravanja poslova hrvatskim tvrtkama poduzeo i cijeli niz egzotičnih putovanja u Aziju i na Karibe.

No, istina je da Hrvatska trenutačno samo s takvim, nedemokratskim režimima, može surađivati.