Republika: 30. 04. i 01. 05. 2001.

Haag odgovorne za zločine u "Oluji" traži među Tuđmanovim suradnicima

Nakon Stipetića, Agotića i Gotovine Haag odgovorne počinje tražiti u najbližim Tuđmanovim savjetnicima

Piše: Marina K. Sabolić

Tko bi umjesto Franje Tuđmana mogao završiti u Haagu zbog ratnih zločina počinjenih tijekom i nakon vojnih akcija "Bljesak" i "Oluja", pitanje je o kojemu se posljednjih mjeseci u javnosti puno nagađalo. Nakon što je glavna tužiteljica Haaškog suda Carla del Ponte proteklog tjedna potvrdila, prvo sarajevskom tjedniku "Dani", a potom i globalnom gledateljstvu CCN-a, da je "Franju Tuđmana samo smrt spasila od optužnice za zločine", ugledni zagrebački odvjetnik Anto Nobilo upozorio je na mogućnost da Tribunal odgovornost potraži i među njegovim najbližim suradnicima iz tog vremena, ali i zapovjednicima koji su vodili operacije na terenu.

General Petar Stipetić koncem prošle godine iznenada je iskočio u prvi plan haaškog zanimanja. I dok se do tada znalo da su suradnici Carle del Ponte, bilo u svojstvu svjedoka, bilo osumnjičenika, već ispitali generala Ivana Čermaka, prvog čovjeka civilne uprave na oslobođenom kninskom području, informacija da bi aktualni načelnik Glavnog stožera oružanih snaga RH mogao imati sličan status, u javnosti je odjeknula poput bombe.

Osim njih, uz zločine u "Bljesku" i "Oluji" često se, opravdano ili ne, vezivalo i ime Imre Agotića, aktualnog savjetnika predsjednika Republike za vojna pitanja, koji je 1995. bio zapovjednik Hrvatskog ratnog zrakoplovstva. Njega su, navodno, haaški istražitelji sumnjičili za raketiranje kolone srpskih civila koji su se kod Stare Gradiške povlačili pred Hrvatskom vojskom. Zbog činjenice da je u njoj bilo i tenkova i srpskih vojnika, tvrde vojni stručnjaci, ona se tretira i kao vojna, a ne samo civilna kolona, što bi moglo biti presudno u skidanju sumnje s Agotića.

Lako branjivom se drži i eventualna optužba protiv generala Ante Gotovine zbog navodno prekomjerne upotrebe topništava nad Kninom. Osiguran je, navodno, bio i tadašnji načelnik Glavnog stožera, pokojni general Zvonimir Červenko, na čijim je zapovijedima uredno stajala i ona o poštivanju Ženevskih konvencija i ratnog prava.

Nakon smrti bivšeg ministra obrane Gojka Šuška, Haaški je sud svoju pozornost među civilnim dužnosnicima najvjerojatnije usmjerio na djelovanje Ivana Jarnjaka, ministra unutarnjih poslova u vrijeme oslobodilačkih akcija "Bljeska" i "Oluje", a koji je bio zadužen za normalno funkcioniranje civilne vlasti na oslobođenom području. Ipak, kako nikakve pojedinosti o njegovu slučaju nisu procurile u javnosti, moguće je da je pažnja haaških istražitelja usmjerena prema sasvim drugom smjeru - prema najbližim Tuđmanovim suradnicima koji se formalno nisu nalazili u prvom planu, ali su iz pozadine, prema Tuđmanovim naređenjima, vukli konce zločina.