Večernji list: 02. 05. 2001.

POSLJEDICE LIBERALIZACIJE ENERGETSKOG TRŽIŠTA

Struja mora poskupjeti još 40 posto

Paket energetskih zakona pravna je osnova prilagođavanja hrvatskoga energetskog tržišta europskim standardima, ali i podloga za restrukturiranje i privatizaciju Ine i HEP-a

Uz skuplju struju liberalizacija hrvatskoga energetskog tržišta znači i otpuštanje u Ini i HEP-u oko 15.000 radnika

Vlada je prošloga tjedna u saborski postupak uputila paket energetskih zakona. Na osnovi tih zakona trebalo bi urediti energetsko tržište u Hrvatskoj i prilagoditi ga zajedničkom energetskom tržištu Europske unije, odnosno uskladiti odnose javnoga i privatnog, te neprofitne interese s tržišnima. Pojednostavljeno, riječ je o pravnoj osnovi restrukturiranja i privatizacije HEP-a i Ine, odnosno proizvodnje i prodaje struje, nafte i derivata, kao i prirodnoga plina.

Kad žele izbjeći temu o naličju liberalizacije hrvatskoga energetskog tržišta, domaći stručnjaci kažu kako je riječ o promjenama koje se ne mogu izbjeći, jer već isprobana izolacija pokazala se još lošijim rješenjem. A naličje o kojem se izbjegava govoriti jest da struja treba poskupjeti 40-ak posto, kao i da samo u Ini i HEP-u treba otpustiti oko 15 tisuća zaposlenih. Zauzvrat će Ina i HEP do 2005. godine (možda) biti osposobljeni za slobodno natjecanje na europskome energetskom tržištu.

Odgoda prodaje Ine i HEP-a

Na uporno inzistiranje da kažu koliko zaposlenih u sklopu restrukturiranja HEP-a i Ine treba otpustiti, stručnjaci izbjegavaju odgovoriti. Ako se, međutim, usporede podaci o višku zaposlenih u državnim kompanijama zemalja članica Europske unije u kojima je proces restrukturiranja počeo ili je u poodmakloj fazi provedbe, dolazi se do prosječno 45-postotnog viška zaposlenih.

Talijanska elektroenergetska državna kompanija ENEL, primjerice, prije početka restrukturiranja imala je 125 tisuća zaposlenih. U sadašnjoj fazi restrukturiranja broj zaposlenih u toj je kompaniji smanjen na 90 tisuća. A nakon završetka restrukturiranja planirano je samo 70 tisuća zaposlenih.

U HEP-u trenutačno ima oko 15.800 zaposlenih, a u Ini oko 16.900. Ako treba otpustiti 45 posto sada zaposlenih, nije teško izračunati da će bez posla u HEP-u ostati 7110 radnika, a u Ini 7605, odnosno ukupno 14.715 sada stalno zaposlenih. U stvarnu cijenu restrukturiranja hrvatskoga sustava energetskih usluga treba, dakle, uključiti i iznose smanjenih poreza i doprinosa koje otpušteni radnici više neće plaćati, kao i dodatne troškove njihova zbrinjavanja, bez obzira na to hoće li na burzu ili u mirovinu.

Upravo zbog problema viška zaposlenih u modelu privatizacije ne predlaže se odmah prodaja Ine i HEP-a strateškim partnerima, nego prvo postupna racionalizacija s rokom četiri do pet godina, kako bi se uz pomoć stranih konzultanata zbrinuo višak radnika. Nakon takve racionalizacije i vrijednost bi poduzeća porasla.

Liberalizacija energetskoga tržišta do 2008.

A što se tiče 40-postotnoga poskupljenja, Nikola Bruketa, rukovoditelj Odjela za strategiju i planiranje razvoja HEP-a, kaže kako je prosječna cijena po kWh struje u Europskoj uniji 20 pfeninga, a u Hrvatskoj oko 12 pfeninga. Da bi međunarodni investitori izabrali ulaganja u hrvatsku elektroprivredu, trebat će tu cijenu povećati kako bi se osim troškova njome mogli pokrivati i nužna ulaganja te profit.

To znači da treba ukloniti ograničenja koja zbog socijalne situacije u Hrvatskoj onemogućavaju usklađivanje domaće cijene struje sa europskom. A ograničenja zbog loše socijalne situacije u Hrvatskoj mogu se prevladati samo ukupnim gospodarskim rastom, koji će stvoriti uvjete u kojima će potrošači, poduzeća ili kućanstva, moći plaćati komercijalnu cijenu potrošene energije.

Restrukturiranje i privatizacija HEP-a i Ine, kao i liberalizacija hrvatskoga energetskog tržišta, odnosno prilagođavanje uvjetima Europske unije, morat će se provoditi određenim ritmom, planiranim do 2008. godine.

- Moguće su velike pogreške u slijepome preslikavanju restrukuracijskih modela iz energetski razvijenih zemalja. Berlin, primjerice, ima dva milijuna potrošača struje i potrošnju 14 TWh (14 milijardi kWh), približno kao i cijela Hrvatska. Posao berlinske elektroprivrede odvija se u krugu 60 kilometara, a HEP-ov u neusporedivo dužoj "hrvatskoj kifli" - kaže Bruketa.

Prijenos energije ostaje državi

Sloboda izbora, koju će elektroprivredne tvrtke morati davati svojim potrošačima u nabavi struje po najpovoljnijim cijenama, podrazumijeva i davanje slobode elektroprivredi da nabavlja pogonsko gorivo također slobodno na tržištu po najpovoljnijim cijenama, odnosno da HEP više nije obvezan nabavljati plin ili naftu isključivo od Ine.

Sam postupak restrukturiranja trebao bi početi odvajanjem netemeljnih od temeljnih djelatnosti. U HEP-u bi se, primjerice, od proizvodnje, prijenosa i distribucije struje odvojile distribucija topline i plina, kao i druge pomoćne djelatnosti. Potom bi se sada jedinstvena tvrtka HEP u stopostotnome državnom vlasništvu trebala pravno i knjigovodstveno razdvojiti u tri zasebna poduzeća, prvo za proizvodnju, drugo za prijenos i treće za trgovinu električnom energijom.

Poduzeće za prijenos električne energije trebalo bi i u perspektivi ostati u državnome vlasništvu, jer bilo bi zbilja besmisleno graditi više usporednih privatnih mreža za prijenos struje. Djelatnosti poduzeća za prijenos električne energije i trgovinu njome bit će pod stalnim nadzorom neovisne regulatorne agencije.

Proizvodnja struje i trgovina njome privatizirale bi se, premda će im uvjete poslovanja određivati regulatrona agencija. Uz domaće trgovce, na hrvatskome energetskom tržištu struju će prodavati i europski trgovci, a regulatorna agencija trebala bi uravnotežiti interese potrošača i prozvođača struje.

Stručnjaci Energetskoga instituta "Hrvoje Požar" predlažu da domaća poduzeća za proizvodnju, prijenos i prodaju struje, bez obzira na različito vlasništvo u konačnici restrukturacije, ostanu poslovno i tehnološki povezana u neki oblik holding-kompanije s krovnim poduzećem.

A u djelatnostima proizvodnje polako bi se tražili strateški partneri "odozdo" za pojedine objekte, čime bi se, smatraju stručnjaci Energetskoga instituta, izbjegla rasprodaja energetskih objekata radi jednokratnih proračunskih "zakrpa", a osigurali stalni izvori proračunskih prihoda od profita u zajedničkim poslovima sa stranim partnerima.

"Vježbanje" tržišta sa susjednim zemljama

Slično se predlaže i za restrukturiranje i privatizaciju Ine. I tu se žele izbjeći usitnjavanje i potom rasprodaja usitnjenih dijelova poduzeća. Kao što je poznato, Ina se bavi istraživanjem i proizvodnjom nafte i plina, preradom naftnih derivata i prirodnoga plina i njihovom prodajom.

Damir Pešut, direktor Energetskoga instituta "Hrvoje Požar", kaže: - Hrvatsko energetsko tržište postupno će se otvarati jer se ne može otvoriti odjednom. Prvo će na europskome tržištu struju slobodno moći nabavljati povlašteni industrijski proizvođači, što je najviše do 10 posto potrošnje, a potom će se tržište postupno liberalizirati. Zatim će se formirati regionalni pull u kojemu će uz Hrvatsku biti Slovenija, Mađarska i Bosna i Hercegovina, i tu će se neko vrijeme "vježbati" tržište. Želimo da HEP u toj regiji bude respektabilna kompanija i zbog toga mu treba dati vremena da se osposobi za konkurenciju. Predlažemo da se Ina i HEP ne cjepkaju te da se moderno strukturiraju i pripreme za borbu na otvorenome tržištu.

U sustavima energetskih usluga postoji znatan dio neprofitabilnih djelatnosti. Primjerice, prodaja struje u Lici uopće nije profitabilna, ali to nikako ne znači da se taj dio Hrvatske može ostaviti bez struje. Deficiti nastali javnom obvezom opskrbe strujom i područja u kojima su troškovi veći od prihoda trebali bi se financirati iz fonda koji bi se formirao za tu svrhu. Iz tog fonda trebali bi se pokrivati i gubici elektrana koje imaju zastarjelu tehnologiju, skuplje gorivo i sl.

Dosad su se pri određivanju cijena električne energije u Hrvatskoj primjenjivala i socijalna mjerila, pa su zato domaće cijene niža od europskih, što treba uskladiti želi li se prilagoditi sustavima Europske unije.

Javno dobro koje nije moguće privatizirati jest i zdrav okoliš koji se devastira proizvodnjom i potrošnjom energije. Naravno, tu su i prirodna bogatstva, hidropotencijali, rezerve plina, sirove nafte... A to nameće pitanje hoće li se u okviru privatizacije Ine prodavati i njezina sadašnja koncesijska prava ili samo naftovod, preradbeni kapaciteti i maloprodajni lanac 395 benzinskih crpki samo u Hrvatskoj. O tome još nema jedinstvena stava. Javno su dobro, napokon, i socijalni regulatori u cijeni električne energije.

Javni bi se interesi, smatraju stručnjaci Energetskoga instituta "Hrvoje Požar", dijelom mogli očuvati i javnom prodajom dionica grupe racionaliziranih energetskih poduzeća velikom broju malih dioničara, slično public company u Engleskoj.

Ivica Grčar