Jutarnji list: 09. 05. 2001.

Dnevni osvrt O rastu vrijednosti kune mjerene europskim valutama piše Ratko Bošković

Kuna zove na uzbunu

Rast vrijednosti kune mjerene europskim valutama trebao bi hrvatskim monetarnim vlastima biti znak za uzbunu. U hrvatsko stagnirajuće gospodarstvo on unosi "skup novac", a hrvatskim proizvodima u izvozu oduzima cjenovnu konkurentnost. Uoči turističke sezone poskupljuje i najvažniju hrvatsku izvoznu uslugu - turizam. "Stvoren je opći konsenzus o negativnim učincima jače realne aprecijacije", upozorio je proljetos u svojem izvješću ugledni Bečki institut za ekonomska istraživanja u europskim tranzicijskim zemljama, ali i pronicljivo otkrio: "Međutim, zemlje koje moraju spriječiti daljnje jačanje svojih valuta... u stvarnosti ne mogu kontrolirati tečaj". Upravo se to sada događa i Hrvatskoj. Čelnici HNB-a rado ističu kako je takozvani realni efektivni tečaj kune, koji uzima u obzir i njezin odnos prema američkom dolaru te domaću i inozemnu inflaciju, posljednjih godina osjetno deprecirao pa o precijenjenoj kuni nema ni govora. Međutim, mjerena europskim valutama, u kojima se najvećim dijelom obračunava hrvatski izvoz, vrijednost kune je godinama samo realno rasla, a s njom se i smanjivala hrvatska izvozna konkurentnost u Europi. Posljednja aprecijacija stiže kao sol na tu još otvorenu ranu. Istodobno, Hrvatska narodna banka odbija fiksirati i braniti čvrst tečaj kune prema euru ili nekoj košarici valuta vjerujući da će, dok može intervenirati na tržištu, raspolagati s još jednim moćnim oruđem monetarne politike. Posljednji događaji, pak, pokazuju da su mogućnosti njezina upravljanja tečajem vrlo ograničene, ako ne i vrlo upitne.

Hrvatskim financijama posve su ovladale poslovne banke i njihov interes da domaći novac ne gubi na vrijednosti jer bi to dovelo u pitanje otplatu kredita ugovorenih uz devizne klauzule. Za "čvrstu" i "vrijednu kunu” osobito su zainteresirani inozemni vlasnici hrvatskih banaka i poduzeća budući da bi deprecijacija kune smanjila vrijednost njihova uloženog kapitala dok ga aprecijacija povećava. Na sve to nadovezala se tradicionalna sezonska ponuda njemačkih maraka "iz čarapa" i u turističkim mjenjačnicama zbog koje se uvijek iznova učini da Hrvatska pliva u obilju jeftinih deviza. Čini se da Račanova vlada zaboravlja brojne dramatične povijesne pouke "skupoga novca", glavnog uzročnika dubokih recesija, a hrvatski poduzetnici koji znaju kako je teško zaraditi marku u Njemačkoj suviše su politički slabi da bi ih Vlada slušala.