Novi list: 16. 05. 2001.
KAKO PARIRATI PREUZIMANJU ZAGREBAČKE BANKE?
Protiv stranog monopola – novom nacionalnom bankom
Uz sve veću koncentraciju inozemnih banaka, povećavat će se vjerojatnost da će Hrvatska na dulji rok biti zemlja visoke nezaposlenosti, visoke zaduženosti, te visoke ovisnosti državnog proračuna o socijalnim pozajmicama iz EU-a
Piše: Ivo JAKOVLJEVI
ĆNalazi li se Hrvatska danas, nakon tri godine velike financijske revolucije (u sklopu koje je strancima rasprodano blizu 90 posto bankarskog potencijala) pred otvorenom financijskom kontrarevolucijom (u sklopu koje bi se na ostacima ostataka i na povlačenju uloga državnih poduzeća iz banaka u stranom vlasništvu, te njihova prebacivanja u te preostale hrvatske male banke, stvorila konkurentna nacionalna poslovna banka)?
Iako je za konačan i praktičan odgovor na to vruće pitanje, potaknuto brzopoteznim prijedlogom dr. Mate Babića, člana Savjeta HNB-a, pred kamerama HRT-a, zbog složenosti takva zahvata i niza formalnih razloga još prerano, za ostvarenje tog razumnog i vrlo snažnog kontrapoteza, kao da je - ne od jučer - već prekasno.
Hoće li Linić poslušati Babića
Žalosna je, naime, činjenica da je još za HDZ-ove vlasti Hrvatska krenula u totalnu rasprodaju svog bankarskog sustava strancima bez ikakva koncepta razvoja zemlje, a još žalosnija da za dosadašnje vladavine “šestorke” na tom najvažnijem segmentu nije uspjela ostvariti, ne samo zaokret, nego niti pomjeranje smjera bar za 30 stupnjeva. I Račanova se Vlada, uostalom, u sklopu stand-by sporazuma s MMF-om obvezala na žurnu prodaju Dubrovačke, Croatia banke i Hrvatske poštanske banke, tako da je u ovom času šibenska Jadranska banka najveća hrvatska banka u državnom vlasništvu (s udjelom u ukupnom potencijalu banaka u Hrvatskoj od samo jedan posto, i s poslovanjem na području županije koja je uz Vukovarsku i Ličko-senjsku u najdubljoj depresiji).
Kad bi potpredsjednik Linić i ministar financija Crkvenac poslušali ekonomista Babića, te naredili svim upravama poduzeća u većinskom hrvatskom vlasništvu, da povuku svoje udjele iz banaka koje se nalaze pred nastajućim inozemnim monopolom u “neku od domaćih”, to bi značilo da TLM seli iz Splitske u Jadransku, Ina iz PBZ u Sisačku, a JANAF u Karlovačku itd, te da uz posredovanje Vlade i HNB-a sve te male i raspršene preostale bančice stvore novu, moćnu nacionalnu banku, koja će biti priznata i
na svjetskom tržištu, od istih revizorskih kuća, koje su prethodno umanjile vrijednost Privredne, Splitske, Riječke i ostalih, uoči njihove prodaje strancima, a sada slično rade s Inom i ostalim velikim državnim tvrtkama.Sve bliže Uniji jugoistočne E
vropeDa se to ne bi svidjelo hrvatskim partnerima iz Evropske unije, s kojima je ministar Picula istog dana kad je objavljena vijest o sporazumu Zagrebačke s inozemnim strateškim partnerima, parafirao i Sporazum o pridruživanju i stabilizaciji, te da bi njegovo ostvarivanje došlo pred nove kušnje i izazove, prilična je vjerojatnost.
Ako se ipak odustane od Babićeve zakašnjele ideje, i nastavi politikom starog-novog smjera, hrvatski kreditni i investicijski rejting u svijetu nastavit će svoj uspon, Hrvatska će lako u EU, a EU-roba još lakše u Hrvatsku, ubrzat će se i privatizacija svega vrednijeg, od Ine i Janafa do Croatia osiguranja i Dubrovačke ili Croatia banke, te niza turističkih bisera i poljoprivrednih kompanija.
No, uz sve veću koncentraciju bankarskog potencijala, s jedne će se strane povećavati. vjerojatnost da će Hrvatska na dulji rok biti zemlja visoke nezaposlenosti, visoke vanjske zaduženosti, te visoke ovisnosti državnog proračuna o pozajmicama iz EU-a, a s druge da će izgubiti v
eći dio svog kakvog-takvog gospodarskog identiteta, i naposljetku, prije nego što uđe u punopravno članstvo EU-a, biti uspješno umrežena u carinsku i monetarnu uniju te u jedinstveno tržište jugoistočne Evrope. Trećega, nažalost, više nema.