ZAGREB - Nakon dvodnevnih konzultacija u priličnoj diskreciji, jučer i prekjučer, dijelom i pod krovovima Hrvatske gospodarske komore, sedmorica su direktora preostalih velikih hrvatskih prehrambenih poduzeća preko prvog čovjeka Hrvatske gospodarske komore, Nadana Vidoševića, uputila apel za spas domaće ponude, domaće proizvodnje i domaćih investicija. Njihov apel-vapaj zapravo se svodi na otvoreni zahtjev: neka Vlada svim raspoloživim mjerama i novcima poreznih obveznika ubuduće prije svega potiče domaće investitore, a ne multinacionalne kompanije!

Taj dokument pod naslovom: “O slučaju stranih ulaganja kakva se u Hrvatskoj ne smiju poticati”, na inicijativu predsjednika uprave rovinjske Tvornice duhana, Ante Vlahovića, potpisali su i Ivica Todorić iz Agrokora, Želimir Vukina iz Lure, Darko Marinac iz Podravke, Milan Artuković iz Francka, Darko Korotnik iz Kraša, Dragutin Drk iz Vindije te Nadan Vidošević, prvi čovjek HGK, a idućih se dana očekuju supotpisi još 20-ak direktora velikih hrvatskih, državnih i privatnih tvrtki.

Najnoviji povodi za taj iznenadni složni apel nalaze se ne samo u prijetećoj monopolizaciji bankarskog sustava u Hrvatskoj, pod kapom jedne njemačko-talijanske bankarske asocijacije, niti samo u opasnosti da nadirući British American Tobacco preko Zadra preuzme i rovinjski TDR, te zagospodari cjelokupnim tržišnim prostorom jugoistočne Evrope (što mu je i strateški cilj), nego i u pogubnim posljedicama prodora stranih trgovačkih lanaca, koji na hrvatskom tržištu razaraju gotovo sve što je još ostalo u veletrgovini i maloprodaji, da bi na posljetku zaprijetili jeftinim preuzimanjima cjelokupne poljoprivrede, turizma i svih atraktivnijih građevinskih i poljoprivrednih zemljišta. I sve to u sklopu “rastućeg hrvatskog rejtinga u svijetu”, uspješnog okončanja pregovora s EU-om o Sporazumu o stabilizaciji i priključivanju, te uoči završnog kruga privatizacije preostalog državnog vlasništva u naftnoj industriji, energetici, poljoprivredi i turizmu.

Sedmorica direktora, naime, Vladi otvoreno postavljaju prozaična pitanja, kao: treba li posebno poticati stranog ulagača čiji godišnji prihodi nadmašuju hrvatski bruto-proizvod, koji ostvaruje dobit veću od pet milijardi dolara, koji može obarati cijene svoje ponude? Treba li pomagati strane investitore, kojima pri ruci stoje domaći mediji (koji imaju većinskog stranog vlasnika), koji su mu u tome priklonjeniji nego oni u matičnoj zemlji? Trebaju li u Hrvatskoj posebni poticaji multinacionalnim kompanijama, koje su monopolisti u više desetaka zemalja, u kojima imaju suverenu tržišnu moć? Treba li pomagati strancima, koji svoju dobit šetaju po raznim poreznim oazama širom svijeta?

Ali, u posljednje dvije i po godine od početka ostvarivanja TDR-ova projekta koncentracije i restrukturiranja hrvatskog duhanskoga gospodarstva, pod okrilje stranog konkurenta svrstale su se malobrojne domaće gubitničke skupine. Taj nam je strani investitor (BAT!), slažu se “sedmorica”, i javno i u kuloarima, i u gospodarstvu i u državnim ustanovama dijelio lekcije o slobodnom tržišno n gospodarstvu, prednostima tržišne konkurencije, štetama monopolizma, i o naprednom zakonodavstvu. Opstruirali su se hrvatski pregovori za ulazak u Svjetsku trgovinsku organizaciju, prijetilo zatvaranjem investicija, TDR javno optuživan za “neviđene makinacije”, poništavana su sudska rješenja u TDR-ovu korist u rekordnom roku, i to na način koji je dan prije ministar gospodarstva javno zagovarao, i tako unedogled redale hrpe proturječnih i nelogičnih poruka hrvatskoj gospodarskoj i političkoj javnosti, sve do neviđenih pritisaka, kako je to izjavio jedan od naših ministara.