Kad se zbroje svi mandati u 21 županijskoj skupštini koje su u nedjelju osvojile stranke šestorke sjedne strane i stranke desnice s druge (a u desnicu računamo Sanaderov HDZ, Đapićev HSP, Kovačevićev HKDU, Gabeličin HČSP i Tuđmanov HIP) - finale ovih doista minimalno posjećenih lokalnih izbora prilično naliku je finalu parlamentarnih izbora 3. siječnja prošle godine. Ukratko, naša aritmetika pokazuje da je desnica dobila 338 od ukupno 926 mandata u županijskim skupštinama, odnosno oko 36 posto. Na lanjskim državnim izborima sam HDZ osvojio je 27 posto glasova. Bit će zanimljivo vidjeti kako izgleda odnos snaga između šestorke i desnice u gradovima i općinama, ali za takav pokušaj još nemamo kompletnih podataka.

Potražili smo za ovaj tekst i drugu vrstu brojki. Usporedili smo, naime, broj županijskih mandata koje su dvije najjače konkurentske stranke - SDP i HDZ - dobile na lokalnim izborima 1997. i na ovima u nedjelju. Utvrdili smo da je HDZ ove godine u čak 18 županija dobio manje glasova, odnosno mandata, a samo u tri više nego 1997. - u Splitsko dalmatinskoj i Primorsko goranskoj županiji i u gradu Zagrebu. SDP je, naprotiv, porastao barem za dvostruko, pa čak i za trostruko u svim hrvatskim županijama. Samo u Šibensko kninskoj Račanova stranka ostala je na istome u odnosu na prethodne lokalne izbore.

Međutim, premijer Ivica Račan komentirao je u ponedjeljak na Hrvatskom radiju rezultate lokalnih izbora na isti defanzivan i autističan način kojim se od 3. siječnja 2000. do danas uporno služio u prezentaciji rada svoje Vlade. Rekao je otprilike da su i šestorka i HDZ potvrdili svoje pozicije i da koalicija šestorke sada mora izvući neke pouke. Tako je i nakon njegovoga komentara koji se u javnosti iščekivao s velikim zanimanjem - ostalo nejasno ima li Račan razloga biti zadovoljan ili nezadovoljan, ide li mu suma osvojenih mandata u prilog ili ne ide, je li njegova stranka zaradila više ili manje nego na prethodnim lokalnim izborima 1997. godine i kako sada doista stoje akcije šestorke na terenu.

Još je nevjerojatnije da Račan kao izraziti vođa koalicije koja je dobila nacionalne izbore, nije iskoristio priliku da ocijeni ono najvažnije: je li nacionalistička desnica, koju predvodi HDZ, istinski pobjednik ovih izbora ili možda nije i zašto je ovako ili onako, iako su građani upravo to od njega htjeli i morali čuti. Zbog načina na koji je Račan istupio u ovoj prilici - a ta je vrsta govora jedna od njegovih najnepodnošljivijih tvrdokornih mana - moglo bi se pomisliti da su na ovim lokalnim izborima SDP i druge stranke šestorke potučene do golih nogu, da je HDZ već sinoć preuzeo sve županije, gradove i općine pod svoju kontrolu i da će Vlada preksutra morati raspisati izvanredne parlamentarne izbore na kojima će posve sigurno obilato pobijediti desnica. Međutim, osim zanimljivih pokazatelja koje smo naveli na početku ovog teksta, stvar stoji tako da HDZ zapravo gubi vlast svuda osim u tri ili četiri županije.

No, kako Račan nije uspio poentirati čak ni na goloj izbornoj faktografiji, a kamoli još i na uvjerljivoj političkoj elokvenciji za koju je, tako uobičajeno, posve netalentiran, nacionalni eter preplavili su trijumfalistički ideologemi Ive Sanadera, Miroslava Tuđmana i Nenada Ivankovića koji već slave navodni debakl SDP-a i šestorke, najavljuju izbore do kraja godina i slavlje Hrvatskog bloka u cijeloj zemlji. Isto onako kako se u ovih godinu i pol dana nije znao pohvaliti nijednim stvarnim uspjehom koalicijske Vlade na pustoj zemlji HDZ-ove ostavštine od zakonskih i poreznih reformi, do sanacije brodogradilišta, vraćanja državnih dugova, smanjenja opće nelikvidnosti ili stabilizacije bankarskog sustava - tako se Ivica Račan, opet u istome, okliznuo i na primjeru ovih izbora. On vjerojatno doista ne može razumjeti da njegov najveći problem nije u tome da premalo radi, da ništa ne postiže, da nema nikakvoga rezultata ili da je potpuno nesposoban, nego u tome da građanima ne umije ni pokazati, ni protumačiti što je napravio, zašto nešto drugo stoji u mjestu i kako će tome napokon stati na rep. Kad se zbroje čak i nezaposlenost, i socijalna kriza, skoro da bi se moglo reći da je Račanova marketinška nijemost glavni razlog što je HDZ pobrao toliko pojedinačnih prvih mjesta na nedjeljnim izborima.